Blagdan Svih Svetih
Trpimir Benković
BLAGO SIROMASIMA DUHOM, NJIHOVO JE KRALJEVSTVO NEBESKO!
Čitanja
- Otkr 7, 2-4. 9-14
- Ps 24 (23)
- 1 Iv 3, 1-3
- Mt 5, 1-12a
Svetost nije povlastica, nije poseban poziv za izabrane. To je poziv svima, svi su pozvani na svetost. Današnjom svetkovinom sjećamo se svih onih koji su poziv prihvatili, ustrajali u vjeri u konačnu pobjedu istine i pravednosti. Nisu to samo poznati nam sveci, nego i svi oni nepoznati i obični ljudi, koji su potpomognuti blaženstvima, živjeli vjeru u uskrslog Krista. Odrekli su se sigurnosti i sebične komocije i svjesni svoje ljudske uvjetovanosti, pa i grijeha, ustrajali u neograničenom povjerenju u Boga. Zato je blagdan Svih Svetih, blagdan nade i vjere da bol i smrt ne pobjeđuju, da su samo preduvjet za članstvo u zajednici Svetih.
Svi sveti blagdan je jedinstva Crkve. Povezuju se opečaćeni iz knjige Otkrivenja i svi na zemlji, koji u neprekidnom hodu, nastoje dosegnuti “veliko mnoštvo” iz svakog naroda i plemena, puka i jezika, koje već stoje pred prijestolom i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine. Palme u njihovim rukama simboliziraju konačnu pobjedu.
Gledati Boga kao što jest, oči u oči, ostvarenje je naše vjere. Ako to uspijemo, postali smo djeca Božja, postali smo Bogu slični. Isplatilo se naše mukotrpno hodočašće kroz svijet koji nas ne prepoznaje. Ne prepoznaje nas, jer ne prepoznaje Boga, jer ne prihvaća Božje posinstvo ni blaženstva kojima se to postiže. Samodopadni i oholi svijet svojevoljno se isključio iz zajednice Svetih. Suicidni idioti i budale sami su se ubili, to su izabrali i na to imaju pravo!
Velika Povelja kršćanstva Isusov je govor na gori. Sve svjetske povelje, deklaracije i proglasi kojima nastoje odvratiti našu pažnju, kojima manipuliraju i zaglupljuju, ne pomažu. Jer blaženstva koja nabraja sredstva su pomoću kojih ostvarujemo konačni cilj. To su Božji darovi trajne vrijednosti, koji nas obvezuju i potiču da se odgovorno i djelatno uključimo u realizaciju Božjeg nauma. Tko su “siromasi duhom?” Nisu to ograničeni i naivni ljudi, budale i idioti (kao što je to pokušao objasniti moj profesor sociologije), nego oni koji svu nadu polažu u Boga i od Njega očekuju spasenje. Siromaštvo u biblijskom smislu znači potpunu raspoloživost i povjerenje u spasiteljsko poslanje, a zato ne moraš biti sveučilišni profesor. Možeš biti ponizni student, brižan roditelj, skroman i ponosan čovjek To mora biti i naš trajni zadatak. Odreći se napasti sebičnosti, samodostatnosti, nepotrebne učenosti, idolopoklonstva, bogatstva, oholosti i bahatosti. To su zamke suvremenog svijeta, vjerojatno mnogo opasnije od prijašnjih komunističkih, antifašističkih progonstava, primitivnih ideoloških maltretiranja i zabrana svih vrsta. Ali progonitelji vjere nisu nestali, nego su se presvukli, poprimili nove oblike kroz takozvanu demokraciju, slobodu bez obveza, liberalno građansko društvo, parazitske nevladine udruge s kojima se progoni Crkve još žešće nastavljaju. Sada se pretvaraju u domoljube i rodoljube, komentiraju poslanice biskupa oholo neznalački i neprimjereno. Promiču netrpeljivost, čak i mržnju prema političkim neistomišljenicima, a sve zbog svoje nesposobnosti i loših rezultata. Kako surađivati s ljudima koji bahato i nepotrebno vrijeđaju? Koji ne priznaju svoje grijehe i propuste. Ako ne postanu „siromasi duhom“ neće uspjeti, ako se iskreno ne pokaju neće im se oprostiti ni na zemlji ni na nebu, a ostati će zaista budale i idioti. Tako će i ubuduće stvarati nered u našem Narodu. Licemjerno postavljati kamenje spoticanja, ne priznajući da su to oni sami. Treba ih upozoriti da će i oni jednom doći pred Boga i što je najvažnije, kleknuti. Treba ih upozoriti da se spašavaju oni odjeveni u bijele haljine. Crveno – zelena neće proći!
Zato molimo Boga mudrosti, snage i ustrajnosti da i mi stignemo pred prijestolje Jaganjčevo, da se poklonimo u bijeloj haljini zajedno sa braniteljima vjere i Domovine i sa svojim najbližima za koje vjerujemo da su već tamo.
