Blažena Chiara Badano – „Budi sretna, jer ja jesam!“
Fra Ivan Lotar
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u listopadu 2018. godine (10/2018).
Nije lako pronaći devetneaestogodišnjakinju koja je tolikim žarom svjedočila svoju vjeru. Chiara Badano, rođena je 1971. godine u Sassellu, u Italiji od roditelja Marije Terese Caviglia i Ruggera Badana. Od malih nogu zračila je živahnošću i vedrinom. Imala je odlike vođe, no bez nametanja sebe; uvijek je znala istaknuti vrline drugoga. Redovito je isticala kako Isusa želi navještati životom, ne toliko riječima. S jedanaest godina priključuje se pokretu Fokolara kojeg je osnovala Chiara Lubich, a kojemu je cilj obiteljski apostolat i razmatranje muke napuštenog Isusa, te ulazi u takozvani odsjek Gen (Nova generacija) u kojem su bili većinom mladi ljudi.
U jednom trenutku, za vrijeme igre tenisa, Chiara osjeća slabost i snažnu bol u ramenu koja ju obara na zemlju. Dijegnosticiran joj je zloćudni rak kostiju i to četvrtog stupnja. Tada započinje Chiarina Golgota po bolnicama. Blaženica sve to nosi s velikom vedrinom i poletom. Njezina bolnička soba, kako svjedoči medicinsko osoblje, postaje mjesto evangelizacije i mjesto smijeha, igre i ugodnih razgovora. Chiara Badano, za vrijeme svoje bolesti, ima pismenu koresponedciju s Chiarom Lubich koja ju, zbog njezine vedrine i osmijeha unatoč bolesti, naziva Chiara od Svjetlosti. Tko god joj je došao u posjet, osjetio je mir, a iz nje je zračila istinska radost i milost Duha Svetoga – tako svjedoči mons. Livio Maritano, mjesni biskup. Nakon mučne borbe s bolešću, Chiara ustanovljuje kako je daljnja borba relativno suvišna, jer je rak previše uznapredovao. Odlučuje se na prekid zračenja i kemoterapije, te više ne želi uzimati niti morfij koji joj je olakšavao bolove, jer joj oduzima bistrinu uma. „Susrećem se uskoro sa svojim zaručnikom“ – govorila je posljednjih dana svoga života.
Kada je postalo jasno da neće ozdraviti, počela je sa svojom majkom organizirati pogreb, kojega je zvala „vjenčanje“. Osobno je birala glazbu, cvijeće i čitanja za Misu. Odabrala je bijelu haljinu s ljubičastim pojasom, da u njoj bude pokopana: zvala je tu haljinu „vjenčanica“. Majci je rekla: „Kada me budeš spremala, mama, moraš stalno sebi govoriti: ‘Chiara od Svjetlosti sada gleda Isusa’“ Neposredno prije smrti, ispovjedila se i pričestila. Zadnje Chiarine riječi bile su upućene njenoj majci: „Zbogom, budi sretna, jer ja jesam!“ Potom je uhvatila ruku svojeg oca. Roditelji su, okruženi Chiarinim prijateljima, klečeći uz njenu postelju izmolili Vjerovanje, dodajući na kraju: „Bog nam ju je dao, Bog ju je uzeo natrag, blagoslovljeno budi Njegovo sveto ime!“ Umrla je 7. listopada 1990. godine u 4 ujutro.
Proces beatifikacije pokrenut je 1999. godine od Livija Maritana, tadašnjeg biskupa u Acquiju. Nakon priznatog čudesnog ozdravljenja po njenom zagovoru (ozdravljenje djeteta iz Trsta od meningitisa), proglašena je blaženom 25. rujna 2010. godine u Rimu.
Završetkom Chiarinog ovozemnog puta, sjaj njezina pogleda nije se ugasio. Svoje oči donirane su, nakon njezine smrti, dvoje mladih ljudi, koji zahvaljujući njoj danas vide.
