Stvaralačko izražavanje

Natalija Kivač

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u lipnju 2019. godine (6/2019).

Zadatak radne bilježnice drugaša koji glasi “Znaš li sam/sama sastaviti molitvu? Napiši je!”, jednoglasno je iznjedrio odgovor “Ne!” Kad sam se odgovoru začudila, jer ako je molitva razgovor s Bogom, što svi znaju, znači li to da ne znaju razgovarati s Bogom i to zapisati, odgovorili su mi da onda znaju. Kad sam ih podsjetila da razgovor započinjemo obraćanjem onome s kim razgovaramo, i da je u svakom razgovoru lijepo spomenuti neku od četiriju čarobnih riječi, sastaviti molitvu i nije bilo tako teško kako se nakon pročitanog zadatka činilo. Ono što sam nakon toga iščitala u 50-ak radnih bilježnica, raznježilo me i učinilo zahvalnom i ponosnom.

Gotovo da nema onog koga se u napisanim molitvicama nisu sjetili: djece bez roditelja, obitelji ili škole, izbjeglica, ljudi bez domovnice, bolesnih, osamljenih, starijih, svećenika, živih i umrlih papa, zdravlja, onih koji moraju raditi nedjeljom, ili imaju opasne poslove, onih koji ne znaju ili ne žele moliti, žrtava nasilja i nasilnika, zatvorenika, gladnih ljubavi, pažnje, nježnosti i pohvale, umrlih za koje nitko ne moli, duša “u čistionici”. Tek u ponekoj radnoj bilježnici je bila neka osobna molitva vezana uz obitelj, zdravlje, školu (ne i ocjene!). Moje je bilo završiti s “Hvala, Isuse!”, “Amen!”. Kako li su samo bili ponosni i ozareni zbog svoje prve životne molitve!

A tek sljedeći sat, kad su se na temu Majčina dana kreativno razmahali i dobro zabavili ispisujući svoje prve činkvine! Kad sam im najavila da će naučiti činkvinu, djelovalo im je to kao naziv za neki hrvački zahvat, vrstu čaša, poljoprivredni alat, računalnu igricu. Izričući svoje mišljenje o toj nepoznatoj riječi i čuvši jedni druge, otklanjali su pomisao da je to ono što oni misle da je. Hrvatski prijevod – petostih – pojasnio im je zadatak. Činkvina ili petostih je talijanska narodna pjesma koja ima pet stihova, i piše se na točno određeni način:

1. Prvi stih – jedna riječ (tema) je imenica,

2. Drugi stih – dvije riječi – pridjevi su koji opisuju temu,

3. Treći stih – tri riječi – glagoli,

4. Četvrti stih – misao (rečenica) od četiri riječi koja izražava osjećaj prema temi,

5. Peti stih – jedna riječ koja označava bit teme, istoznačnica teme.

Dakako, nepoznate riječi ili slabije poznate sam objasnila i četvrti stih prilagodila uzrastu. Prvi sam put, naime, činkvinu uvela u drugi razred.

I tako su nastale prve činkvine drugaša s temom „Mama“. I samo njima razumljivim i objašnjivim riječima: mažljiva (ako može biti pažljiva, onda može biti i mažljiva, kad se puno mazi), nestajuća (ne staje), srcedajuća, istražeća i još ponekom koju nisam uspjela zapisati. Ili mudroslovljima: “Mame su dragulj životu”, “Mama je otkriće duše”, “Srce mame kuca ti-tebi”.

Mnogi su rekli da će ih napisati još nekoliko i onda izabrati ili najljepšu, ili sve dati mami kao čestitku. A bilo je i onih umješnijih koji su samoinicijativno stvarali činkvine s temama „Bog“, „Život“, „Tata“, „Obitelj“, „Spužva Bob“, „Proljeće“, „Kiša“.