Blažena Veronika Antal – svjetovna franjevka i članica Vojske Bezgrešne

Fra Vladimir Vidović

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u rujnu 2018. godine (9/2018).

„Anđeli, zapišite u Knjigu života i ovaj dogovor: Ja sam tvoja, Isuse, a Ti si moj!”

U svakom vremenu Bog izabire sebi ljude koji će ga na poseban način svjedočiti u svijetu u kojem žive. Ti ljudi, odgovarajući na Božji poziv, spremni su na potpuno darivanje Bogu. Svecem se ne rađa, svecem se postaje. Ono u čemu se čovjek svaki dan može vježbati jesu temeljne karakteristike koje sačinjavaju svetost u svakodnevici, to je življeno Evanđelje u konkretnim životnim situacijma.

Predstavljamo blistav uzor vjere, mladu svjetovnu franjevku i članicu Vojske Bezgrešne, blaženu Veroniku Antal, koju je Franjevački svjetovni red Rumunjske odabrao za svoju zaštitnicu. „Anđeli, zapišite u Knjigu života i ovaj dogovor: Ja sam tvoja, Isuse, a Ti si moj!”

Među malobrojnm zapisanim riječima Veronike Antal, nalaze se i ove što smo ih netom naveli, pronađene na ceduljici, kao dokaz njezina potpunoga predanja Isusu, Vječnome Zaručniku. I zaista, njen život, i njeno mučeništvo, vjerodostojno su svjedočanstvo vjere koja bijaše živa, dinamična, i odgovorna.

Rođenje i djetinjstvo

Veronica Antal rođena je u mjestu Nisiporesti, općina Botesti, pokrajina Moldavija, na sjeveru Rumunjske, 7. prosinca 1935. Krštena je odmah idućega dana, na blagdan Bezgrješnoga Začeća Blažene Djevice Marije u župnoj crkvi u mjestu Halaucesti, po rukama mjesnoga župnika, talijanskoga misionara fra Felicea Raffaellija, franjevca konventualca.

Otac Juraj, djelatnik Državnih željeznica, i majka Eva, domaćica, često su bili zauzeti raznim poslovima te je malenu Veroniku zajedno s mlađim bratom Jurjem i sestrom Anđelom, uglavnom odgajala baka Serafina, koja ju je nastojala poučiti u ljubavi prema Bogu i svetoj Crkvi, upućujući je u život Isusov, kao i u prve kršćanske molitve.

Upis u Treći franjevački red i zavjet čistoće

S dolaskom braće franjevaca konventualaca u Rumunjsku, upoznaje duhovnost svetoga Franje Asiškoga za kojom se oduševljava te se poput velike većine ljudi onoga vremena upisuje u tada Treći franjevački red, danas Franjevački svjetovni red. Življeno evanđelje i svjedočenje vjere u konkretnim životnim prilikama brojnih svjetovnih franjevaca potiče rađanje duhovnih zvanja. Franjevačka duhovnost pomaže vjernicima u Rumunjskoj u strpljivu podnošenju preko četrdeset godina komunističkoga terora. Svjetovni franjevci su se okupljali u tajnosti, poput prve kršćanske zajednice, prinoseći Bogu molitve da njihovi duhovni pastiri, od kojih su mnogi bili u zatvoru, ne pokleknu i ne odreknu se svoje vjere.

Veronika je nakon duge duhovne priprave, ušla u Treći franjevački red. Primivši habit franjevačkih trećoredaca, što ga je dobila od o. Alojza Donee, svoga duhovnoga oca, Veronika je bila presretna. Nije više imala nikakvih želja, niti ju je išta zanimalo, pa čak niti jelo ili hrana, nego samo: ljubiti Isusa!

Nekako u isto vrijeme, Veronika je potajice, u privatnosti, učinila zavjet čistoće, što ga je često u ispovijedi obnavljala. Mnoge djevojke u to vrijeme koje su željele poći u samostan nisu mogle ostvariti svoj duhovni poziv jer su komunisti zabranili sve redovničke redove. Uz duhovnu pomoć redovnica koje su bile potjerane iz samostanâ te su se vratile u svoje obitelji, davale su privatan zavjet čistoće. Davši zavjet čistoće, Veronika je ujedno odlučila kako se neće udavati te je bila veoma zadovoljna tim svojim odabirom života, koji ju je nepodijeljenom ljubavlju vezao uz Isusa.

Smrt mučenice

Netom prije mučenički podnesene smrti Veronika Antal počela je čitati životopis svete Marije Goretti te se povjerila dvjema svojim prijateljicama da bi voljela umrijeti mučenički poput sv. Marije Goretti.

U večer, 24. kolovoza 1958 godine vraćala se kući iz crkve kada ju je napao mladić Pavel Mocanau koji ju je htio silovati, ali nije uspio u svome naumu jer se Veronika branila svim silama. Na kraju Bjesomučne borbe ubijena je s 42 uboda nožem. Liječnik koji je izvršio autopsiju, uskliknuo je: „Svaka ti čast!“. Postoje svjedoci ove herojske smrti koji nisu bili svjesni da se odvija prava životna drama u njihovoj blizini. Naime, jedna žena te je večeri pošla do svoga polja koje se nalazi u blizni te je kako je poslije posvjedočila čula ženski glas kako viče: „Mocanas, ne udaraj me! Vidjet ćeš što će ti se dogoditi!“ Polako se približila preko polja kukuruza te je sve vidjela i čula. On ju je udarao nožem, a ona se branila cipelom. Čas je ona bila nad njim, čas on nad njom. – „Mocanu, što hoćeš od mene?“ vikala je Veronika udarajući ga cipelom po glavi, dok ju je on izazivao na grijeh prostačkim riječima. Veronika se borila svim snagama i vikala tako glasno da je Anton di Binu, njezin ujak, izdaleka čuo njene povike, i ne sluteći kako je riječ o njoj.

Slijedeće jutro pronašli su tijelo Veronike Antal u polju kukuruza. Svjedoci pronalaska njezinoga tijela govore kako joj je lice bilo okrenuto prema zemlji, desna ruka joj je bila protegnuta, a u lijevoj ruci krunica čvrsto privinuta na grudi. Čitavo tijelo bilo joj je prekriveno ranama. Na ramenima je imala dva kukuruzova lista postavlejna u znaku križa. Liječnici su komentirali kako se ubojica vjerojatno ujutro vratio na mjesto zločina te ju je – pronašavši je još živu – ponovno udario, kako bi joj zauvijek zatvorio usta. Na Veroniku se može primijeniti rumunjska izreka: „Smrt hrabroga dolazi po rukama nasilnika“, jer je bila snažno građena, dok je ubojica bio vrlo sitan, ali zato naoružan nožem.

Glas o svetosti i mučenišvu

Veronika je svjesno dala život za obranu vlastite čistoće: na temelju nauka katoličke vjere, potaknuta ljubavlju prema Gospodinu, osnažena posvetnom milošću sakramenata, u trenutku u kojemu je pred nju bio postavljen izbor: smrt ili grijeh, bez razmišljanja je odabrala smrt.

Imala je svega 23 godine. Nije bila osobito obrazovana, ali je zato, putem vjere, Veronika izrasla u snažnu i zrelu osobu. Redovita ispovijed i Euharistija, pripadnost Franjevačkom svjetovnom redu i Udruzi Vojske Bezgrešne, donosili su joj veliku utjehu u svakodnevnome životu. Svjesno primanje ovih sakramenata prije smrti, dali su joj onu hrabrost i snagu koje su joj bile potrebne da bi se obranila od narušavanja časti.

Nakon 15 godina od otvaranja biskupijskog postupka te točno 60 godina od smrti, 22. rujna 2018., Službenica Božja Veronika Antal svečano će biti proglašena blaženom u svojoj župi Nisiporesti. Beatifikaciju će predslaviti prefekt Kongregacije kardinal Giovanni Angelo Becciu, u prisutnosti brojnih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica te velikoga broja laika, među kojima posebno ističemo pripadnike Franjevačkoga svjetovnoga reda.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 9/2018.