Blaženi Alojzije Stepinac
“U našem stoljeću ponovo imamo mučenike, često nepoznate, gotovo ‘nepoznate borce’ velike stvari Božje.” (Apostolsko pismo, Nadolaskom trećeg tisućljeća, br 37) Tako Ivan Pavao II. piše. Među “borce” velike Božje stvari spada i bl. Alojzije Stepinac.
Ivan XXIII. tronutnim glasom prije zaključnog odrješenja u bazilici Sv. Petra izrekao uzvišenu nadgrobnu besjedu. On veli:
“Duša kardinala nadbiskupa Stepinca, odlazeći na nebo, ponavlja nam onu veliku pouku i onaj božanski primjer iz desetog poglavlja sv. Ivana. Molimo se, da bi sretno došlo do proslave njegova izabranog duha. A on će nam zato odozgo isprositi žar u pastirskoj službi i odvažnost da spremno snosimo žrtve vezane s vršenjem naših dužnosti.”
“Kardinal Stepinac nije mogao ni jedamput izvan svoga rodnog mjesta i prisilnog zatočeništva razviti svoj i te kako zasluženi grimiz. No, uvjereni smo i nadamo se, da će u milosti i svjetlu Gospodnjem razviti svoju zaštitu nad cijelim kardinalskim zborom, kojemu služi na osobitu čast, kao i nad cijelom svetom Crkvom i cijelom Jugoslavijom.”
U konzistoriju 28. ožujka 1960, isti papa veli:
“Kardinala Alojzija Stepinca, nadbiskupa zagrebačkog, držimo nebeskim zaštitnikom njegove rodne zemlje, u kojoj su i on osobno i Sveta Crkva pretrpjeli velike patnje.”
Ivan Pavao II. povodom apostolskog pohoda zagrebačkoj nadbiskupiji i Crkvi u Hrvata, na aerodromu 10. rujna 1994, rekao je da bl. Alojzije Stepinac “bedem Crkve u Hrvata”.
U zagrebačkoj katedrali u večer istog dana, rekao je svećenicima, redovnicima i redovnicama i svemu Božjem narodu, da je nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac “najsvjetliji lik” duhovne baštine Crkve u Hrvata. I nastavlja:
“Svojom prisutnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i, napokon svojom smrću, pokazao je da je istinski čovjek Crkve. Spremno je prinio sebe kao najveću žrtvu, samo da ne bi zanijekao vjeru. Ma gdje bio, na slobodi, u zatvoru, i za vrijeme prisilnog boravka u Krašiću, kao pravi pastir, uvijek je bdio nad svojim stadom.”
Na Misi na Hipodromu, 11. rujna 1994, u propovijedi papa je rekao:
“S uzbuđenjem mislim, posebno, na stranicu vaše suvremene povijesti, stranicu vjernosti Kristu i Vrhovnom Svećeniku, napisanu u godinama neposredno nakon drugog svjetskog rata. Zagrebački nadbiskup, kardinal Alojzije Stepinac bio je protagonist te povijesne stranice, plativši patnjama i kušnjama svake vrste svoju hrabru privrženost Evanđelju.”
Ivan Pavao II. u navedenom apostolskom pismu veli:
“U perspektivi trećeg tisućljeća, bit će zadatak Apostolske Stolice popuniti martirologije opće Crkve, pazeći na svetost onih koji su u naše vrijeme potpuno živjeli u Kristovoj istini.”
Ivan Pavao II., 3. listopada 1998, u nacionalnom svetištu Marije Bistričke, okružen sedmoricom kardinala, osamdesetak nadbiskupa i biskupa, preko tisuću svećenika i nepreglednim mnoštvom vjernika, više od pola milijuna, apostolskom vlašću je svečano proglasio časnog slugu Božjega Alojzija Stepinca blaženim i mučenikom.
