Djetinjstvo Isusovo

Fra Bernardin Filinić

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u ožujku 2019. godine (3/2019).

Evanđelje po Mateju donosi nam rodoslovlje Isusa Krista, da Isusa poveže s nositeljima obećanja u Starom savezu, Abrahamom i Davidom. I zatim donosi navještenje Josipu. Vidjevši da je Marija trudna, Josip, ne znajući još da je to djelo Duha Svetoga, htio je potajice Mariju otpustiti i tako na neki način uzeti krivicu na sebe. Marija je prepustila Bogu da navijesti Josipu otajstvo. I tako se zbilo. Anđeo se Gospodnji ukaza u snu Josipu i navijesti mu: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ (Mt 1, 20-21) Josip učini kako mu je navijestio anđeo Gospodnji, uzeo je k sebi Mariju, djetetu je namijenio ime Isus, što na hebrejskom jeziku znači Bog je spasitelj. Zatim opisuje dolazak i poklon mudraca s Istoka, pa bijeg u Egipat pred Herodom, koji je htio ubiti dijete i bojeći se za svoje prijestolje dao poklati nevinu djecu u Betlehemu. Po smrti Herodovoj vrati se Josip s Marijom i Isusom u Galileju u gradić Nazaret, po kojem će Isusa nazivati Nazarećanin.

Evanđelje po Luki opisuje nam opširnije navještenje i rođenje Isusovo, primajući iskustvo Marije. Anđeo Gabrijel je navijestio Mariji: “Raduj se, milosti puna! Gospodin s tobom! Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega“. Marija upita: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji“. Nato Marija reče: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Vidi: Lk 1, 26-38)

Nakon toga Marija pohiti u gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I puna Duha Svetoga povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Tada Marija reče: „Veliča duša moja Gospodina, i klikče duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje; odsad će me svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka“. ( Vidi: Lk 1, 46-55)

U drugoj glavi svog Evanđelja povijesno smještava cara Augusta i njegovu naredbu da se provede popis pučanstva u Rimskom carstvu. Svaka obitelj trebala je ići u svoj grad odakle potječe. I Josip se s Marijom uputio iz Nazareta u Betlehem u Judeji, odakle su bili podrijetlom iz doma Davidova. A Marija bijaše trudna. „I dok su bili u Betlehemu, navršilo se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.“ (Lk 2, 1-6) U tom kraju bili su pastiri i čuvali su noćnu stražu kod svoga stada. Objavi im se anđeo Gospodnji. Oni se uplašiše. Anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“ I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2, 10-14) Neobična je i nama ljudima neočekivana tolika ljubav Božja prema grješnim ljudima i tolika poniznost Božja. Bog se rodio u štali jer za njega nije bilo mjesta ni u kućama niti u gostinjcima. A Marija je pohranjivala sve te događaje i prebirala ih u svom srcu.

Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kao što piše u zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! I da prinesu za žrtvu dva golubića ili dvije grlice. (Vidi Lk 2,21-24) Tada je u Jeruzalemu živio Šimun, čovjek pravedan i bogobojazan, koji je iščekivao Spasitelja. Potaknut od Duha, dođe u Hram. I kada Marija i Josip uniješe dijete Isusa, Šimun ga primi u naručje, blagoslovi Boga i reče: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga“. Marija i Josip su se divili što se o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji: „Ovaj je postavljen na uskrsnuće i propast mnogima u Izraelu i za znak osporavan, a tebi će mač probosti dušu, da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ (Vidi: Lk 25-35)

Kad obaviše sve po zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u grad Nazaret. A Isus je rastao tjelesno i u mudrosti, i milost je Božja bila na njemu.

Josip i Marija su svake godine za blagdan Pashe išli u Jeruzalem. Kad je Isus navršio dvanaest godina, išao je i on. Kada su se vraćali, Isus je ostao u Jeruzalemu, a Josip i Marija su mislili da ide sa nekim znancima. Kad je prošao dan hoda, počeli su ga tražiti i vratili se u Jeruzalem. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje među učiteljima sluša ih i pita. Svi su bili zaneseni Isusovom mudrošću. Kad su ga vidjeli, Josip i Marija su rekli: „Zašto si nam to učinio, žalosni smo te tražili“. Isus im odgovori: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ I ode s njima u Nazaret i bijaše im poslušan te je i napredovao u mudrosti i milosti.