Trebamo li strahovati od umjetne inteligencije?

Branimir Gubić

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u rujnu 2024. godine (9/2024).

Odgovor na pitanje pokušat će nam ponuditi dr. sc. Dan Đaković, profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu čije je područje interesa prije svega filozofija politike, zatim filozofija religije i kulture te filozofska teologija. Kako kaže dr. sc. Đaković, s obzirom na to da predmet filozofije i filozofiranja može biti sve, odnosno bilo što, logično je da se filozof kao javni intelektualac bavi i s onim što je aktualno, sasvim suvremeno, odnosno s onim što muči njegove suvremenike. Za umjetnu inteligenciju (AI) dr. sc. Đaković kaže da je vjerojatno prvi ljudski proizvod ili izum u povijesti koji nam se sam može predstaviti jer ga doslovno možemo pitati da nam kaže nešto o sebi, a s druge strane ne možemo do kraja predvidjeti što će odgovoriti. Kako je riječ o relativno novom fenomenu definicije se još traže i preciziraju, a ovo je jedan od pokušaja definiranja. „Za sada možemo reći da je AI sposobnost nekog stroja ili uređaja da oponaša ljudske aktivnosti poput zaključivanja, učenja, planiranja i kreativnosti. Isto tako, umjetna inteligencija omogućuje tehničkim sustavima percipiranje okruženja, uzimanje u obzir onog što vide i rješavanje problema kako bi postigli neki cilj. Računalo tako prima podatke (koji su već pripremljeni ili prikupljeni s pomoću vlastitih senzora, npr. fotoaparata), obrađuje ih i daje odgovore. Sustavi umjetne inteligencije mogu u određenoj mjeri prilagoditi svoje ‘ponašanje’ analiziranjem prethodnih situacija i samostalnim radom. Radi se o tzv. virtualnim asistentima, softverima za analizu slika, tražilicama, sustavima prepoznavanja govora, kretanja i lica, zatim o raznim robotima, autonomnim automobilima, bespilotnim letjelicama, Internet alatima itd. Osim toga, govori se još i o tzv. objašnjivoj umjetnoj inteligenciji koja bi se mogla definirati kao skup procesa i metoda koji pomažu ljudskim korisnicima da razumiju i povjeruju rezultatima algoritama strojnog učenja. Neki prigovaraju da je sam naziv umjetna inteligencija neka vrsta oksimorona. Kao da kažemo umjetan život. Ako je umjetan, onda nije život, no izvjesno je da će termin umjetna inteligencija ostati u upotrebi“, istaknuo je dr. sc. Đaković.

Je li ova definicija dostatna za pokušaj odgovora na pitanje: Imamo li razloga za brigu i strah?

Kao i sva dosadašnja otkrića i izumi tako i AI može biti upotrijebljena kako za dobro, tako i za zlo. „Ne odvode nas u propast sama otkrića i izumi, nego ljudska zloupotreba tih stvari. Ne postoji ni jedno dobro pod suncem koje ne bi moglo biti zloupotrijebljeno. To je tako zato što u svijetu postoji zla volja. Ona postoji u ljudima, ali izvire u metafizičkom svijetu. Napredak znanosti i tehnologije ne može promijeniti činjenicu da postoji zla volja, zla inteligencija. AI svakako nije neko zlo. Ona je plod ljudskog genija, a ljudski genij je Božje stvorenje. Ali što je neko dobro veće ili sofisticiranije to je njegova zloupotreba teža i opasnija. Veća je opasnost od zloupotrebe dinamita, nego noža. Dakle, opasnost od zloupotrebe postoji i ona je vrlo velika. Strah nikad nije dobar saveznik, ali možemo reći da je potreban jako veliki oprez pa i određena zadrška. Čak i vodeći ljudi ove industrije pozivaju na oprez pa čak i na usporavanje razvoja najnovijih tehnologija. To je nešto na što nismo navikli: da oni koji zarađuju od razvoja neke tehnologije pozivaju na oprez i usporavanje razvoja“, rekao je naš sugovornik te poručio da posebno treba uzeti u zaštitu ranjivije skupine, ponajprije djecu, ali i starije osobe koje nikako ne mogu hvatati korak s novim tehnologijama i osjećaju se vrlo izgubljeno u tom svijetu. Ističe da moramo stalno podsjećati da je tehnologija radi čovjeka, a ne čovjek radi tehnologije. Ni jedno iznašašće ne može promijeniti ovu maksimu. U suprotnom ćemo imati neku novu diktaturu i totalitarizam, naglašava naš sugovornik.

Brojni su negativni aspekti AI. Kao što je već poznato, mnoge snimke događaja koje kruže digitalnim bespućima su lažne, odnosno događaji koji su na snimkama nikad se nisu ni dogodili, bez obzira na njihovu uvjerljivost. „Jasno je da će takve manipulacije biti sve sofisticiranije i sve uvjerljivije. Ogromne količine podataka se skupljaju o nama, a da mi o tome nemamo pojma niti smo ikad dali privolu za njihovo skupljanje. Svi ti podaci mogu biti zloupotrijebljeni. Na koncu, postoji bojazan da se AI zaista otme kontroli. U tom smislu postoje već i neki distopijski scenariji. Premalo znamo o svemu tome tako da opreza nikad dosta. Osim svega navedenog možemo se pitati što tek imaju vojska i sigurnosne službe ako mi obični građani imamo ovakvu tehnologiju na dlanu“, kazao je dr. sc. Đaković. 

O autorstvu sadržaja koje kreira AI teško je govoriti. Tu se ponajprije postavlja pitanje odgovornosti koje još nije riješeno. „Kada nešto pitamo ChatGPT ne znamo tko je zapravo autor odgovora. AI nikako ne možemo smatrati moralnim subjektom koji bi mogao preuzeti odgovornost“, istaknuo je. Tu vrijedi svakako postaviti pitanje uloge novinarstva na području komunikacije, odnosno pitanje iskustva, formacije, etike i sl. „Plemenito zvanje novinara ovdje dobiva dodatno na cijeni. Postat će nam još jasnije koliko je važno da imamo dobro formirane novinare koji se podređuju istini i postavljaju prava pitanja. Pojavit će se dojam kao da i novinare može zamijeniti AI, ali to je opasna obmana. Ponavljam, AI nije i ne može biti moralno odgovoran subjekt“, naglašava. 

Ako se spustimo na konkretniju razinu, na pitanje o čovjeku, dr. sc. Đaković ističe kako je upravo to pitanje svih pitanja te da svako novo iznašašće ponovno zaoštrava to pitanje. „Tehnologija uvijek može biti pomoć kao i izazov u ovom kontekstu. Za sada vidimo više negativnih aspekata utjecaja AI na kreativnost djece i mladih. Trend je da sve više svojih zadataka delegiraju umjetnoj inteligenciji. To treba zaustaviti. Mislim da će u pogledu komunikacije sve više dobivati na cijeni živa usmena komunikacija. Kad ljudi shvate razmjere manipulacija koje omogućuje AI mogli bi se sve više vraćati običnim fizičkim susretima i razgovorima licem u lice“, rekao je te izrazio optimizam.

Tko je u čijoj službi u odnosu čovjeka i tehnologije te što je s pitanjem slobode? 

Već sada, ističe naš sugovornik, gledamo određeno porobljavanje ljudi tehnologijom. Dodaje da svaka generacija ima svoje neprijatelje slobode. „U prošlom stoljeću su države bile te koje su porobljavale ljude, a i one su ljudsko stvorenje i po sebi su dobre. Ovo stoljeće će biti obilježeno kombinacijom nadnacionalnih tvorevina i najsuvremenije tehnologije. Mi smo svi na neki način već postali građani ‘nebeskog grada’ jer su mu institucije u satelitima i vrlo popularnim cloudima. Treba zato biti jako oprezan da ne postanemo roblje tog grada. Pozivam čitatelje da u ovom kontekstu obrate pozornost na 13. poglavlje Knjige mudrosti. Ljudska bića su sklona idolatriji. Klanjaju se ne samo suncu i mjesecu nego i vlastitim proizvodima. Time se degradiraju. Idole možemo prepoznati jer uvijek porobljavaju, ponižavaju i ubijaju. Bog s druge strane oslobađa, uzvisuje i oživljava. Već smo rekli da tehnologija mora biti radi čovjeka, a ne obratno. Subota je radi čovjeka. Država je radi čovjeka. Znanost je radi čovjeka. Novac je radi čovjeka. To nikad ne smijemo izgubiti iz vida“, naglasio je dr. sc. Đaković.

Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 9/2024.