Duhovi – nedjelja pedesetnice – rođendan Crkve

RAZLIČITI SU DAROVI, A ISTI DUH I RAZLIČITE SLUŽBE, A ISTI GOSPODIN!

Trpimir Benković

Nedjeljna čitanja

  • Dj 2, 1-11
  • Ps 104 (103)
  • Rim 8, 8-17
  • Iv 14,15-16, 23-26

Ljudska oholost i samoživost podijelila je i razdijelila čovječanstvo. Govorimo različitim jezicima, imamo različite običaje i kulture, ali iskreno iskazanu ljubav i pažnju svi će prepoznati. Nema ljubavi prema bližnjem bez Duha Svetoga i zato je Njegov dolazak izuzetno važan, a izvor je snage i jedinstva utemeljenog na ljubavi svih ljudi dobre volje, svih koji Ga prihvate.

Na današnji dan, pedeset dana poslije Uskrsa, Židovi slave savez s Bogom i sinajski Zakon, Deset zapovijedi, koje Bog daruje svojem narodu. Bog danas povezuje prijašnje Saveze s konačnim i sveopćim Savezom Boga i čovjeka, s Savezom Kristove žrtve i dara Duha Svetoga. To je Savez s novim Božjim narodom, narodom koji je prihvatio Krista kao Boga Stvoritelja i Boga Spasitelja. Duhovi su ostvarenje onoga što je na Sinaju bilo naviješteno – izbaviti Narod iz ropstva. Tada je to značilo stvarno izbaviti Narod iz egipatskog ropstva, a sada to znači simbolično ga izbaviti od smrti grijeha. Na Duhove su ispunjena i ostvarena sva obećanja, rađa se nova zajednica, utemeljuje se Crkva Kristova. Duhovi su imendan i rođendan Crkve, početak i stvaranje Božjeg naroda darovima Duha Svetoga.

Kada je poruka, izgovorena riječ, dobronamjerna, iskrena i puna Duha, prihvatljiva je svima. Nestaju jezične i svjetonazorske barijere, a nama se, po ne znam koji put, dokazuje snaga Duha Svetog. Molimo Gospodina da nam dade mudrosti i razbora te dare prepoznati, prihvatiti i što je još važnije, pretočiti ih u svakodnevnicu.

Pedesetnica je ratarski blagdan. Prvi snopovi žita i prvine polja prinose se Gospodinu. Sada postaje blagdan sklapanja Novog Saveza s Bogom i proglašenje Zakona, koji nije urezan u kamene ploče, nego je darom Duha Svetoga urezan u naša srca. Bog ne daje samo Zakon, već daje svoj Duh. Po tom Duhu stvara se nova zajednica naroda – Crkva. Ulaskom u Crkvu narod ne gubi svoj identitet, samostalnost, jezik, običaje i kulturu. Nisu potrebni pristupni pregovori, nije potrebno ispuniti licemjerne preduvjete, ali je potrebno prihvatiti dar Duha Božjeg i sukladno tome se ponašati. Crkva nije zajednica istolikosti, autoritarnosti, ovozemne veličine i egocentričnosti, nego je zajednica različitosti u jedinstvu, zajednica služenja, a ne bezočnog gospodarenja. Takva zajednica naroda ima sve preduvjete za djelovanje i opstanak, a sve druge će, kao i dosada, trajati određeno vrijeme i propasti. Jedino je važno da je šteta što manja i da se što prije može otkloniti.

Jedinstvo nije jednoobraznost. Pavao naglašava osobni i crkveni vid darova Duha Svetog. Različiti su darovi, službe, djelovanja koji se koriste za izgradnju Crkve, svi smo udovi jednog Tijela. Duh Sveti dopuna je saveza s Mojsijem, smjerokaz do Kraljevstva nebeskog o kome govori Krist. Darovi su dani na dobro zajednice i ne smiju biti povod za suparništvo i netrpeljivost. Darovi su različiti, ali jedinstvo je u izvoru – u Bogu. Mnogo je zabluda i prijepora oko takvih darova pojedincima. Prepoznati ćemo ih po plodovima. Ako unose razdor, nemir i neshvaćanje u zajednicu, nisu od Duha, a ako donose mir, jedinstvo, dobrotu i rast duhovnog života, od Duha su, jer darovi – karizme koje ima pojedinac nisu dani za osobnu promidžbu i korist, već na korist cijele zajednice i izgradnju Crkve.

Ivan u jedan događaj povezuje uskrsnuće, nebesko ustoličenje – Uzašašće i dolazak Duha Svetog – Pedesetnicu. Strah, sumnja, nesigurnost u susretu sa Živim pretvara se u radost, hrabrost i odlučnost. Isus se ukazuje prvog dana u tjednu – u nedjelju i naglašava da je to dan kada se okuplja zajednica. To treba biti dan radosti u kojem primamo mir Božji. Pokazuje im rane i želi ih uvjeriti da je Uskrsli isti onaj koji je živio i družio se s njima. Ispunjaju se radošću, jer se sve obećano ispunilo, a strah od Židova nestaje. Spremni su, u okviru Crkve i uz pomoć dara Duha Svetoga, nastaviti poslanje spasenja. Zapitajmo se i mi posjedujemo li Duha Svetog? Jeli je Duh Božji u nama? Ako je tako nema mjesta strahu, sumnji, nesigurnosti, krizi. Neka naša radost, hrabrost, odlučnost ili neki drugi dar Duha Svetog bude znak prisutnosti Boga u našoj Crkvi. Našem Narodu želim prave poglavare, duhovne i svjetovne, ispunjene Duhom Svetim. Kada je Duh Sveti prisutan nema mjesta duhu Zloga, pa tako neće prevladati oholost i sebeljublje, nego bi konačno moglo zavladati jedinstvo i sloga, a poglavito bogoljublje i domoljublje! Za to se izgleda mora još boriti! Pa borimo se!