Isusovo javno djelovanje!

Fra Bernardin Filinić

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u travnju 2019. godine (4/2019).


Petnaeste godine vladanja cara Tiberija,… za velikog svećenika Ane i Kaife, dođe riječ Božja Ivanu sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku, propovijedajući krštenje za obraćenje i otpuštenje grijeha (vidi: Lk 3, 1-3). Mnogi su dolazili i ispovijedajući svoje grijehe primali od Ivana krštenje na rijeci Jordanu. Tada se pojavi Isus na Jordanu da ga Ivan krsti. Ivan ga je odvraćao: „Ti mene treba da krstiš, a ne ja tebe“. A Isus mu odgovori. „Dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ I Ivan ga krsti. Kad Isus izađe iz vode, otvori se nebo i u obliku goluba Duh Božji siđe na Isusa i dođe glas s neba: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ (vidi: Mt 3, 13-17). Koju pravednost je Isus došao pokazati u krštenju na Jordanu? Pravednost križa! Isus je na križu uzeo na sebe grijehe svih ljudi i smrt kao plod ljudskog grijeha od Adama, postaje krivac umjesto sviju nas i daje nam oproštenje, otvara nebo i vraća nam Život vječni.

Nakon toga Isus ode u pustinju, gdje je postio četrdeset dana. Tada kad je bio vrlo gladan, đavao ga napastuje: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom“. A Isus odgovori: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“. Tada ga đavao povede u grad na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se dolje, jer će te anđeli dočekati“. Isus odgovori: “Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!“ Opet ga đavao povede na visoku goru i pokaza kraljevstva svijeta i slavu njihovu i reče: „Sve ću ti to dati ako mi se pokloniš“. Tada mu Isusu reče: „Odlazi Sotono! Pisano je: Gospodinu, Bogu svome se klanjaj i njemu jedinomu služi!“ (vidi: Mt 4, 2-10). Napasti đavla koje je Isus pobijedio za nas, naše su napasti. Prva napast je ona materijalizma, sve pretvoriti u kruh tj. u novac. Zbog toga ima danas velikih bogataša, ali i onih siromašnih koji umiru od gladi, kao mnoga djeca u Africi. Druga je napast čudesa kojoj neki nasjedaju i danas, čak i oni koji se smatraju vjernicima traže čudesa da bi pobjegli od križa. I treća je napast idola. I danas ljudi žive za novac, za karijeru itd. Isus i nama danas govori: „Gospodinu, Bogu svome se klanjaj i njemu jedinome služi!“. Kad je Isus potjerao đavla, anđeli su pristupili i služili mu.

Nakon iskušenja pošao je Isus u Galileju. Prolazeći uz Galilejsko jezero među ribarima pozva prve učenike Šimuna, kome nadjenu ime Petar-Stijena, i brata mu Andriju i reče im: „Hajdete za mnom, učiniti ću vas ribarima ljudi!“ Oni ostave mreže i pođu za njim. Malo dalje pozva i sinove Zebedejeve Jakova i brata mu Ivana. I oni ostave sve i pođu za Isusom. Isus je obilazio Galilejom, propovijedao je radosnu vijest, evanđelje, i liječio bolesnike. Mnoštvo ljudi je išlo za njim. Kad je vidio silan svijet, uziđe na goru i stane ih naučavati: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“ (Mt 5, 1-12).

I nastavio je usavršavajući Mojsijev zakon. „Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne glupane, bit će podvrgnut vijeću. A tko reče: Luđače, bit će podvrgnut ognju paklenomu.“ … I dalje: „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu već je s njom učinio preljub u srcu“. (Mt 5, 21-30) I dalje: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?“ „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5, 43-48)

I dalje slijedi riječ o skrovitosti tj. da se ne pokazujemo ljudima kada molimo, postimo ili dajemo milostinju, da nas ne bi ljudi hvalili, jer onda smo već dobili plaću. Takav nema plaće od nebeskog Oca, koji ne samo da daje plaću puno obilnije, nego i sam Život u zajedništvu s Bogom u sreći!

Isus naučava, liječi i oprašta grijehe. Posebno je značajna vjera jednoga poganskog satnika. „Gospodine nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti moj sluga.“ (Mt 8, 8) Tu se vidi ne samo vjera nego i ljubav prema svome sluzi. Te riječi vjere Crkva je stavila u misu prije pričesti uz malu promjenu, mjesto „sluga“ dolazi „duša“.

Kao primjer opraštanja grijeha možemo uzeti ozdravljenje uzetoga u Kafarnaumu. Nosila su ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti kroz vrata, popeli se na krov i spustili ga u kuću, gdje je bio Isus. A Isus kaže uzetome: „Sinko! Otpuštajući ti se grijesi.“ Pismoznanci su osudili Isusa, jer samo Bog može otpustiti grijehe. A Isus očituje svoje božanstvo rekavši uzetome: „Ustani, uzmi svoju postelju i pođi kući!“ I on usta, uze svoju postelju i iziđe na očigled svima. (Vidi: Mk 2, 1-12).

Ljubav Božja prema grješnicima možemo vidjeti iz poziva Levija. Prolazeći Isus ga ugleda gdje sjedi u carinarnici i kaže mu: “Pođi za mnom!“ On odmah usta i pođe za Isusom. Trebamo se ovdje sjetiti da su carinici bili pojam grješnika u Izraelu. Publicanus, tj. carinik sakupljao je porez od svoga naroda u službi tuđinske rimske vlasti, i smatrao se u Izraelu najvećim grješnikom. Farizeji su se sablaznili. Da bi se carinici tada obratili, Isus je zajedno s njima jeo za stolom, a farizejima je rekao: „Ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni! Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike.“ (Vidi: Mk 2, 14-17)

Slabu vjeru apostola vidimo iz odlomka o stišanoj oluji. Uvečer kad otpusti mnoštvo kaže Isus učenicima: „Prijeđimo prijeko!“ Na jezeru je nastala velika oluja, a Isus je spavao na krmi. Učenici ga probude, a On utihne more, a apostole prekori zbog nevjere (vidi: Mk 4, 35-40).

Isus je više puta poslao apostole da naviještaju obraćenje i kraljevstvo Božje, uvijek u siromaštvu. Reče im: „Ne stječite ni zlata, ni srebra. Besplatno primiste, besplatno dajte!“ I navijesti im da će biti progonjeni i to poradi Isusa. Nije učenik nad učiteljem, ako učitelja progone, i učenike će progoniti (vidi: Mt 10, 16-24).

Isus je navijestio osnivanje Crkve. Kada dođe u krajeve Cezareje Filipove na sjeveru Palestine, postavi učenicima dva pitanja: Prvo, što govore ljudi o njemu. I učenici odgovore da si za neke prorok Ilija ili Ivan Krstitelj. Drugo pitanje: “A vi, što vi kažete tko sam ja?“ Šimun Petar odgovori:“ Ti si Krist-Pomazanik, sin Boga živoga.“ Nato Isus reče Petru: „Blago tebi Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što gad odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ (Vidi Mt 16, 13-19) Odmah nakon toga Isus prvi put navijesti svoju muku, smrt i uskrsnuće. Petar i apostoli nisu to onda mogli razumjeti.

Kod Preobraženja na Taboru Isus je govorio s Mojsijem i Ilijom o svome Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu (vidi: Lk 9, 30-31). Sveukupno Isusovo djelovanje upravljeno je prema bitnom događaju zašto je Bog-Isus došao na svijet, a to njegov Izlazak iz smrti u život za nas. Stari izlazak iz egipatskog ropstva u slobodu i kroz pustinju u obećanu zemlju završava smrću. Isus će ostvariti novi Izlazak iz smrti u život.