Ljepota Svetog Duha je u Svecu i ljudima

Tanja Maleš


Samostan Svetog Duha slavi 100 godina, a Župa sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu 90 godina djelovanja. Jubileji su prigoda za zahvalnost, listanje uspomena i hvatanje duhovnog zaleta za budućnost. Kroz jubilejske crtice vodi nas fra Roko Bedalov, svetoduški župnik Župe sv. Antuna.

Povijest koja je počela iz jedne nevolje

“Povijest svetoduškog samostana usko je povezana s vremenima nakon Prvoga svjetskog rata kada su Kvarnerski otoci i Istra pripali Italiji. S obzirim na okolnosti koje su se tada događale, talijanske vlasti zajedno s fratrima Padovanske provincije, odlučile su protjerati naše franjevce s Cresa. To se dogodilo u ožujku 1919. godine. Fratri su kao beskućnici počeli tražiti svoj novi stan pouzdajući se u Božju providnost.” Ovako fra Roko sažima nevolju iz koje je rođen put koji je konventualce s Jadrana prebacio na kopno. “Nakon što su godinu dana bili u Senju, predvođeni fra Jozom Miloševićem dolaze u kontinentalni dio Hrvatske. On se potrudio pronaći mjesto koje bi primilo našu središnju kuću, s braćom u odgoju i apostolatu. Nakon što su dobili dopuštenje zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera, naselili su se uz kapelicu Svetog Duha. U vremenu gradnje samostana dio braće predvođen fra Jozom bio je na Svetom Duhu, a ostala braća u Kloštru Ivaniću. U prvi svetoduški samostan uselili su se na blagdan sv. Franje, 4. listopada 1922. godine. I upravo je to datum s kojim počinje prava povijest našeg samostana u Zagrebu.” Do danas je to utočište onima koji traže duhovnu utjehu, kuća formacije za generacije franjevaca konventualaca koji djeluju na raznim stranama Hrvatske, točka prekretnica otvaranja kontinentalnom dijelu zemlje.

Devedeset godina župe

Župa sv. Antuna na Svetom Duhu osnovana je 1. siječnja 1932. godine odlukom nadbiskupa Antuna Bauera. Župnik Bedalov iz tog vremena izdvaja neke zanimljivosti po kojima su svetoduški fratri bili prvi: “Uz vrijeme utemeljenja župe veže se i početak gradnje crkve sv. Antuna. Braća su, nakon što su izgradili samostan, godine 1926. izgradili dvoranu sv. Franje. Bila je to prva dvorana za rad s mladima u Zagrebu. A kapela Svetog Duha bila je premala da bi primila sve brojnije vjernike koji su ovdje dolazili, a bili su angažirani oko Katoličke akcije i drugih udruženja. Zato je nakon izgrađene dvorane započela izgradnja zavjetne crkve sv. Antuna s nakanom da to bude svehrvatsko svetište sv. Antuna. Ovaj kamen i monumentalnost crkve privlači svakoga tko ovdje prođe! Vidite koliko je to bilo znamenito i proročki oblikovano djelo.” Crkva se gradila pune dvije godine. Prvu misu nakon posvete Crkve, na glavnom oltaru 8. prosinca 1934. godine slavio je bl. Alojzije Stepinac. Od tada do danas na Svetom Duhu Bezgešna se posebno slavi, a Marija časti u pobožnostima tijekom cijele godine i u svakodnevnoj molitvi krunice. Zvonik je sagrađen kasnije, 2008. godine. Naime, s obzirom na blizinu vojarni, fratri nsu imali dozvolu za njegovu izgradnju prema izvornom nacrtu. Uz zvona polako poprima nove sadržaje, poput Hrvatskog areopaga, sjedišta Udruge “Vojska Bezgrešne” i drugog franjevačkog apostolata.

fra Roko Bedalov

Nova vremena – nove inicijative

U naše vrijeme sa Svetog Duha krenuo je val nove evangelizacije, ali i sve istaknutije digitalne evangelizacije. I za to postoji razlog. “Sveti Antun je svetac koji okuplja, nadahnjuje, oduševljava. To je svojim suvremenicima za života pokazivao na tih način, a nakon života kroz čudesa i zagovore okuplja one koji su u nevoljama. Naš apostolat na Svetom Duhu uvijek je bio okrenut prema djeci, mladima i obiteljima. I prolazio je određene faze i vezanosti na pojedine fratre i njihove karizme. Pratimo i interese i sklonosti mladih, te u skladu s tim tražimo i nove načine kako ih privući Kristu. Ova inicijativa da kroz Antunovski hod u devetnici uoči Antunova okupimo mlade, u doba godine kad se oni spremaju za ispite i kad završava naša pastoralna godina, pokazala se velikim i korisnim projektom. Slavlje u tom hodu nadrasta i naša očekivanja, jer svaki hod okuplja više mladih. Naši fratri koji su se s katehetama i volonterima angažirali, fra Stjepan Brčina i fra Ivan Lotar… Kad ih vidite u koloni kako za njima hoda dvije tisuće mladih, zajedno s našim bogoslovima, to zaista postaje promocija i duhovnih zvanja, antunovske pobožnosti, ljepota susreta onih koji dolaze sa svojim životnim brigama, a odlaze oduševljeni, jer hod završava pred relikvijama sv. Antuna i Presvetim. On je začetnik naših molitava i cilj našega života.” Kao što je sv. Antun dolazio k ljudima, tako to čine i fratri, u stvarnom, ali i digitalnom svijetu. “Vrijeme društvenih mreža i medija je nešto čemu moramo biti otvoreni. Kako bi rekao naš subrat Maksimilijan Kolbe, to su prostori evangelizacije koje moramo iskoristiti. Nove generacije donose nove načine katehiziranja i evangelizacije. A digitalni svijet je platforma mladih preko koje oni komuniciraju. Stariji traže drugačiji način, a mlađi traže dinamičnije sadržaje, ali da budu oplemenjeni i našom franjevačkom prisutnošću, brigom za njih koju moraju osjetiti, ali i sadržajem koji izvire iz Evanđelja. Sv. Antun nam je u tome nepresušna tema.”

Franjevačka karizma u službi potrebnih

Fratri na Svetom Duhu pod okriljem župe proteklih su desetljeća razvili zapaženu karitativnu djelatnost. Pod krovom Doma sv. Antuna od 1995. godine nalazi se nadaleko poznata Pučka kuhinja, sjedište “Veritasa” i studentski dom za 14 studenata. “Uz volontere ide i veliki broj donatora, broj korisnika stalno raste i na vrata kucaju ljudi u različitim potrebama. Kuhinja djeluje zahvaljujući Providnosti i dobrotvorima. Uz niz akcija, prepoznatljivi smo i po samostanskoj zimnici, a  volonteri su duša djelovanja, kao i njihov organizator brat Vilček”, zahvalno ističe fra Roko. Malo niže od Doma sv. Antuna nalazi se Dom za starije sv. Maksimilijana Kolbea kojega su 1998. godine fratri izgradili zajedno s Ministarstvom socijalne skrbi. Nakon što su sadržajima ispunili samostansko okruženje, prionuli su uređenju crkve. Iz novije povijesti vrijedi spomenuti fresku “Sveti Antun u slavi” u samom svetištu crkve.

Volonteri ispred Pučke kuhinje

Pastoral s brojnim zajednicama

Župa sv. Antuna tijekom pastoralne godine izuzetno je dinamično organizirana, a uključuje sve dobne skupine i programe: za djecu, prvopričesnike i krizmanike, kreativne radionice, FRAMA, duhovno-duhovite večeri za mlade i radničku mladež (fra Stjepan Brčina i  evangelizacijska zajednica), Vojska Bezgrešne, Franjevački svjetovni red, obiteljska zajednica, susreti djedova i baka, biblijska i liturgijska grupa, tečaj za čitače, molitvene zajednice, instrukcije za djecu, psihoterapeuti koji se stavljaju na raspolaganje potrebnima… Kad spominje zborove, fra Roko simpatično dodaje da imaju više zborova nego nedjeljnih misa. Osobito je zapaženo djelovanje Mješovitog zbora “Tomislav Talan” koji njeguje tradiciju pjevanja od samih početaka dolaska fratara na Sveti Duh. Nastao je s prvim misama koje su ovdje slavili konventualci, a nosi ime po skladatelju, zborovođi i dirigentu o. Tomislavu Talanu (1910.-1989.) koji je dao veliki doprinos u obnovi crkvene glazbe. Nakon njega, zbor su vodile školske sestre franjevke, a potom profesionalni glazbenici. Danas je voditelj zbora Mateo Narančić, a orguljaš u crkvi doc. Milan Hibšer.

Posebne duhovne povlastice crkvi sv. Antuna

U jubilarnoj svetoduškoj godini crkva sv. Antuna dobit će i posebnu povlasticu. U lipnju će biti proglašena basilica minor, što je počasni naslov koji joj zbog njezinog značenja dodjeljuje papa. Zbog toga su bili potrebni i neki zahvati u njezinoj unutrašnjosti, a kao crkva s posebnom papinom časti imat će i vidljiv vanjski znak – Petrove ključeve. Uz novu titulu idu i nove orgulje s 41 registrom. Omogućili su ih mnogi dobročinitelji kroz projekt kumstva svirala. Kolaudacija će biti 3. lipnja, a nove orgulje će blagosloviti apostolski nuncij u RH mons. Giorgio Lingua, dok će središnje jubilejsko slavlje za samostan i župu na Duhove, 5. lipnja predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Unutrašnjost crkve svetog Antuna

Svetište ugodno oku i duši

I na kraju, još jedna kratka šetnja prirodom, u franjevačkom duhu. Samostanskom kompleksu na Svetom Duhu pripada vrt u kojem braća sade povrće, brinu za voćnjak, vinograd, održavaju park s bovorima, čempresima… Njihov meditativni park prepoznao je i Grad Zagreb kao jedan od najljepših vrtova. Zaokružujući ovu šetnju kroz povijest i sadašnjost franjevačkog Svetog Duha, fra Roko kaže: “Svatko može dati dio sebe u ovu duhovnu oazu čija je ljepota zaista u ljudima: ‘Neka šute riječi, a govore djela’, kako kaže sv. Antun. Kada hodočasnici dođu na Sveti Duh, vidite uistinu djela ljudskih ruku koja su kroz 100 godina ostavila dubok trag, a uz to i duhovnost koja je to pratila i uistinu bila utjeha u teškim trenucima.”

Antunovski hod mladih