Preobraženje gospodinovo
Erik Matejak
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u srpnju/kolovozu 2024. godine (7/8/2024).
Ulazeći u Vatikanske muzeje, prošavši cijelu gužvu i izdržavši nesnosnu sparinu i vrućinu, polako se penjem, hodam, onim vijugavim stepenicama, koje to ustvari nisu (to je običan put, ravan i bez prepreka koji nosi u visinu, podsjeća na spiralu), koje me nose na sam početak. Na samom vrhu, kada sam već stigao do cilja, imam tri izbora: otići ravno i diviti se pogledu na Vatikanske vrtove i kupolu bazilike, otići odmah lijevo i započeti svoj tour u muzeju Pio-Clementino (nosi ime po svojim osnivačima Klementu XIV. i Pio VI.) ili otići desno, i tako prije cijelog već dobro utabanog puta koji vodi do Sikstinske kapele, ući u vatikansku Piankoteku. Piankoteka dolazi iz grčkog jezika (πιναϰοϑήϰη), a označava zbirku uglavnom zavjetnih slika. Zanimljivo je kako je vatikanska Pinakoteka recentna, odnosno inaugurirana je 1932. godine za vrijeme pontifikata Pia XI. Prvu ozbiljnu zbirku od 118 vrijednih slika napravio je papa Pio VI. oko 1790. godine. Međutim, bila je kratkog vijeka jer su, nakon Tolentinskog sporazuma (1797.), neka od glavnih remek-djela prebačena u Pariz. Ideja o umjetničkoj galeriji, shvaćenoj u suvremenom smislu kao izložba otvorena za javnost, rodila se tek 1817. nakon pada Napoleona i posljedičnog povratka u Papinsku državu većine njezinih djela, prema direktivama Bečkog kongresa (1814. – 1815.). Zbirka je rasla pomoću donacija i nabave sve dok nije dosegla trenutnu jezgru od oko 460 slika, raspoređenih u osamnaest prostorija na temelju kronoloških kriterija i pojedinih slikarskih škola kojima su pripadali sami autori (od 12/13. st. pa sve do 20. st.). Sigurno najvrednije djelo, ako postoji ono koje bi se tim riječima moglo opisati, jest Preobraženje Isusovo, Raffaellovo djelo. Zašto baš spominjem to djelo? Upravo zato što Crkva ovaj blagdan slavi 6. kolovoza a podsjeća nas na posvećenje bazilike na gori Tabor, kojeg Crkva slavi već krajem 5. stoljeća. Preobraženje Gospodinovo ovisi o blagdanu Uzvišenja svetoga Križa (14. rujna), jer se slavi četrdeset dana prije njega. Na Zapadu se blagdan Preobraženja počinje slaviti tek početkom 9. stoljeća, a u rimski ga je kalendar uvrstio papa Kalisto III. 1457. godine. Nastao je na temelju povijesnog događaja – zahvalno sjećanje na pobjedu izvojevanu godinu ranije protiv Turaka koji su bili ozbiljno zaprijetili kršćanskoj Europi. Crkva nam nudi na razmišljanje i tako stavlja u središte blagdana misterij Preobraženja: vizija „starca“ na tronu od vatre i pojavu „Sina čovječjega“. Pa ako ikada budete imali priliku, nemojte zaobići vatikansku Pinakoteku, već izdvojite koju minutu više i pogledajte djelo koje ostavlja bez daha – Preobraženje Gospodinovo.
