Stigma psihičkih poremećaja

Sanea Mihaljević

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u prosincu 2018. godine (12/2018).

Riječ stigma grčkog je podrijetla, što u prijevodu znači ‘naglasiti, istaknuti, označiti’. Ova se riječ u povijesti najčešće upotrebljavala za označavanje pripadnosti nekoj skupini dvojnog morala, odnosno one skupine koju u javnosti valja izbjegavati. Duž vremena i kultura negativniji stav je uočljiviji prema osobama oboljelim od psihičke bolesti nego li prema osobama koje imaju neko tjelesno oboljenje. Kao primjer je osoba oboljela od shizofrenije, za koju okolina često koristi naziv ‘shizofreničar’, dok s druge strane, ukoliko je osoba oboljela od neke tjelesne bolesti, često se govori da ‘ova osoba ima karcinom’.

Stigmatizacija psihijatrijskih pacijenata temelji se na ‘teoriji’ takozvane moralne slabosti, opasnosti, zaraznosti te krivnje za vlastitu bolest. Prisutno je stereotipno mišljenje kako su psihijatrijski pacijenti sami odgovorni za svoje stanje (bolesti ovisnosti se najviše povezuju s ovakvim stavovima), psihijatrijski bolesnici su smatrani manje vrijednima, lijenima, nepredvidivog ponašanja i nepoželjni su za prijatelja, susjeda, poslovnog partnera ili supružnika.

Osobe sa psihičkim poremećajem ne vole javno štititi svoja prava. Mnogi ne žele da ih se otkrije da imaju psihičke smetnje i da su bili na liječenju. Taje informacije o liječenju, susjedima, kolegama na poslu, prijateljima, a neki čak i članovima obitelji. Osim toga, posljedice stigme su netraženje medicinske pomoći, kasno upućivanje na liječenje, izolacija bolesnih, otežan povratak u zajednicu, redukcija kvalitete života. Moguće su poteškoće pri zapošljavanju, povratku na posao (npr. dobivanje lošijega radnog mjesta), ismijavanje, osoba se smatra nekompetentnom i nepouzdanom. Oboljela osoba može razviti određene emocionalne reakcije, kao što su sram i nisko samopoštovanje, ukoliko i sama vjeruje da je nesposobna, opasna i slaba. Stoga, stigmatizacija može biti i društvena i osobna (autostigmatizacija).

Stigmatizacija osoba koje boluju od psihičke bolesti ima negativne posljedice za oboljelu osobu, članove njegove obitelji, psihijatre i druge stručnjake koji rade na području mentalnog zdravlja te društvo u cjelini. Veliki problem predstavlja prisutnost stigmatizacije među zdravstvenim djelatnicima, što potvrđuju i neka istraživanja. Mnogo manja sredstva izdvajaju se za psihijatrijske programe i liječenje nego za neka druga oboljenja.

Upravo zbog postojanja stigmatizacije u društvu prema duševnim bolestima vrlo često osobe ne traže stručnu pomoć iako je neophodna, a istovremeno je važno na vrijeme započeti s tretmanom, jer odgađanje liječenja nepovoljno prognostički utječe na ishod liječenja.

Osim toga, stavove bi trebalo mijenjati zato što je osobâ s psihičkim poremećajem sve više – četvrtina stanovnika tijekom svog života ima jedan od psihičkih poremećaja – depresiju 1 od 4 osobe, anksiozni poremećaj 1 od 10 osoba, shizofreniju 1 od 100 osoba. Većina oboljelih od shizofrenije ne razlikuje se značajno u činjenju kriminalnih nasilnih djela od opće populacije – opasnost je veća jedino u akutnim fazama bolesti.

Predrasude i stigmu treba zamijeniti tolerancijom i razumijevanjem. To se može postići razvojem programa i podrške za pacijente i njihove obitelji, osnivanjem udruga za bolesnike i članove obitelji, utjecajem na medije, psihoedukacijama, te širenjem Radosne vijesti kao temelja odnošenja prema svakom ljudskom biću, a osobito prema ranjenima i obespravljenima.