Stigme svetog Franje

Fra Zvonimir Pervan

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u listopadu 2024. godine (10/2024).

U povodu velikih franjevačkih jubileja i dolaska u Hrvatsku relikvije sv. Franje 

Intervju s fra Marcom Moronijem, kustosom Svetog samostana u Asizu 

Stigme sv. Franje vidljivi su znak njegova mističnog sjedinjenja s Kristom. Kako nam to duboko mistično iskustvo serafskog oca može pomoći da autentičnije živimo naš franjevački poziv? Kakvo značenje ima za vjernike općenito?

Da, Franjine rane su izvanjska pojava vidljiva na njegovu tijelu, koje pak proizlaze iz onoga što je doživio u susretu s Gospodinom, tj. govore o njegovoj povezanosti s Bogom. Bio je to doista veliki dar od Boga u trenutku kada je Franjo osjećao pustoš, kada se pitao je li sve što je u životu odabrao doista bitno i dobro te kada je bio suočen s činjenicom da su ga mnogi napuštali ili se nisu prepoznavali u onome što je on predlagao. Također je bio suočen s tjelesnom patnjom, zdravstvenim problemima, sljepoćom. U takvim okolnostima Franjo od Boga prima taj veliki dar stigmi čime ga je Gospodin tješio i ulijevao mu dodatno pouzdanje. Kao da mu je u tom trenutku želio reći: ,,Ti si moj sin, ti si alter Christus, postao si onakav kakvog te je moje Srce oduvijek željelo, ispunjen čovjek, pravi čovjek”. Promotrimo li bolje, naš franjevački poziv je upravo to: da, kao muškarci i žene, u punini živimo i ostvarujemo Božji poziv, da budemo potpuno predani Božjoj volji, da budemo onakvi kakvima nas Bog želi, da budemo ispunjeni i savršeni ljudi, dakle nalik Gospodinu Isusu koji je jedini ostvario svoje potpuno sinovstvo u odnosu prema Ocu. Mislim da je to važno ne samo za nas franjevce, sestre franjevke i za one koji žive franjevačku duhovnost, nego za sve – poziv i poticaj svima da postanemo ispunjeno čovječanstvo, da postanemo čovječanstvo po Božjem srcu. 

Zahvaljujemo Vama i braći Svetoga samostana što ste nam omogućili da možemo imati i častiti relikviju stigmi sv. Franje u Hrvatskoj. Možete li ukratko reći o kakvoj je relikviji riječ? 

Ono što znamo jest da se radi o koži divokoze koju je, prema predaji, sv. Franjo držao naslonjenu na svojem boku, tj. mjestu stigmi ili rana. Dakle, to je relikvija koja je bila u dodiru s Franjinim ranama koje je primio od Krista.  Franjo se time služio kako bi zaštitio mjesto rana ali i kako bi sakrio rane koje je dobio. On nikada nije želio pokazivati stigme niti se njima hvalio već je želio sve to držati u skrovitosti. Bez sumnje, ova nas relikvija, na neki način, podsjeća na dubinu Božjeg Srca, na dubinu Franjina srca koje je ugošćeno u Božjem Srcu i koji se otvara Božjoj gostoljubivosti. Predaja mistika donosi nam mnoga razmatranja o rani na Kristovu boku. Mnogi su mistici razmatrali kako, ponirući u tu ranu, mogu istražiti dubine srca. Smatram da je glavna poruka upravo to: biti srcem uz Srce s Njim, nasloniti se na Isusovo Srce i tako istražiti dubine, kako u patnji, tako i u radosti, otkrivajući prisutnost Boga u našem srcu, Boga koji želi pronaći mjesto u našim srcima.

Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 10/2024.