TI ĆEŠ MU DATI IME!

Trpimir Benković


  • 2 Sam 7, 4-5a 12-14a. 16
  • Ps 89 (88)
  • Rim 4, 13.16-18.22
  • Lk 2, 41-51a

…Jakovu se rodi Josip muž Marijin, koja rodi Isusa, koji se zove Krist (Mt 1, 16). Tako Matej završava prvu glavu svoga Evanđelja o Isusovom ljudskom podrijetlu. Prošlo je četrnaest koljena od Abrahama do Davida, četrnaest do babilonskog progonstva i isto toliko do rođenja Isusovog. Naglašava se poveznica Starog i Novog zavjeta. Početkom Starog zavjeta vjera i pouzdanje u Boga temelji su obećanog spasenja, a početkom Novog zavjeta bezgranično pouzdanje u Boga, skromnost i poniznost omogućili su ostvarenje obećanja. Poveznica su Abraham i Josip, koji svaki na svoj način, u nadi protiv svake nade, sudjeluju u Božjem spasenju izabranog naroda.

Biblijski tekstovi vrlo malo govore o Josipu, a Josip ne govori ništa. Bio bi vrlo dobar i poželjan sugovornik. Ipak, njegova šutnja govori, njegova skromnost, samozatajnost i požrtvovnost za obitelj Crkva prepoznaje i naziva ga: „Uzorom radnika i uresom domaćeg života!“ Potvrđuje da će svaki skroman i pošten rad oplemeniti i produhoviti. Primjer je odgovornog i pouzdanog oca, koji je svojom mirnoćom i brigom za obitelj stekao poštivanje i autoritet. Nije ga pokušao steći agresivnošću, vikom, opijanjem i svojevoljnim izbivanjem od kuće. Zato je i zaslužio ostvarenje očinstva: „Ti ćeš mu dati ime!“

Uloga požrtvovnog oca i zaštitnika obitelji nije prestala, nikada ni neće. Crkva ga tako slavi stoljećima. Prepoznao je to i hrvatski narod. Hrvatski Državni Sabor na sjednici 9. i 10. lipnja 1687. g. izabrao je sv. Josipa za nebeskog zaštitnika hrvatskog naroda na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića. U protokolu nalazimo na latinskom jeziku tekst: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Marije djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom Saboru godine 1687.g. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“

Tek 1937. g. na taj već zaboravljen događaj podsjetio je kardinal Alojzije Stepinac blagoslivljajući novu crkvu sv. Josipa na Trešnjevci, a 1940. g. Sveta stolica udovoljila je njegovoj molbi da se blagdan sv. Josipa proglasi zapovijedanim blagdanom u svim hrvatskim katoličkim biskupijama.

U teškim ratnim godinama i još težim godinama poraća ( to je nakon „oslobođenja“) nije se ništa moglo učiniti. Tek se 1972. g. na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, pod predsjedanjem sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, odlučuje da se u Karlovcu na Dubovcu osnuje svetište sv. Josipa kao zaštitnika Domovine Hrvatske. O 300 – toj obljetnici zavjeta 1987. g. svetište sv. Josipa u Karlovcu proglašeno je Nacionalnim svetištem. Tom prilikom sluga Božji kardinal Franjo Kuharić sastavio je molitvu svetom Josipu: „Glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svome zaštitniku i tvom je zagovoru preporučala svoje obitelji i svoj narod. Božji poočine Spasitelja svijeta i prečisti zaručniče Svete Djevice, povjeravamo Ti sve obitelji hrvatskog naroda da zajedničkom dnevnom molitvom ispune svoje poslanje i budu blagoslovljene ljubavlju, slogom, mirom i novim životom. U teškim vremenima izmoli našem narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi. Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom da ostanemo vjerni Isusu Kristu u Katoličkoj Crkvi, prolazeće zemljom čineći dobro. Amen.“

U trajni spomen na tu odluku Državnog sabora 14. srpnja 2008. g. zaslugom nekoliko hrvatskih intelektualaca i publicista na ulazu u Sabor postavljen je reljef sv. Josipa, zaštitnika Hrvatskog naroda, rad kipara Šime Vulasa.

Manje je poznato da je već 1521. g. Veliko vijeće ( condilium maius – zbor punoljetne vlastele) Dubrovačke Republike izabrao sv. Josipa za zaštitnika.

Dobro je imati zaštitnika kao što je sv. Josip. Bezgranično pouzdanje u Boga, poniznost i brigu za svoje molimo da podari i hrvatskom narodu. Malo ćemo zanemariti šutljivost, jer smo, na žalost, u okolnostima koje pozivaju dići glas u obrani svojih obitelji i Domovine. Kakva je situacija možda bi i šutljivi Josip progovorio.