Tko (ni)sam ja? – I. dio
Fra Milan Gelo
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u srpnju/kolovozu 2024. godine (7/8/2024).
O samome sebi
Čovjek o svemu promišlja. Osim što promišlja o svijetu i društvu u kojem živi, on zauzima i određeno mišljenje o ljudima s kojima se susreće. Čovjek kao sebesvjesno biće promišlja i o samome sebi. On je pozvan razmišljati ne samo o smislu vlastitog postojanja, nego se pita o svrsi vlastitih djela, postupaka i planova. Njemu je moguće kritički promišljati o svemu. Samo čovjek ima sposobnost čak i samoga sebe dovesti u pitanje. Budući da se pita o svemu, ima pravo i samoga sebe propitivati. Zapravo, propitujući sebe i svoje postupke, čovjek bolje upoznaje samoga sebe. Postaje sam sebi poznat. Tko sebe ne dovodi u pitanje i tko je sam sebi nepoznanica, često živi promašeno, besciljno. Ne otići u dubine svoga bića značilo bi cijelo vrijeme ostati na površini. Iz toga razloga nas ne začuđuje da se velikani kršćanskoga duha nisu bavili samo upoznavanjem Boga, nego su produbljivali i poznavanje samih sebe. Velikanima kršćanstva neupitno pripada i sv. Bonaventura, koji u svome djelu „Put duha k Bogu“ nije opisao samo čovjekov ulazak u Boga, nego i njegovo uranjanje u dublje poznavanje sebe.
Upoznaj sebe
U svome djelu „Pismo sestrama o savršenom životu“ Bonaventura piše kako je pogibeljno za nekoga „mnoge stvari htjeti znati, a samoga sebe ne poznavati. (…) Stoga, ostavi sve i upoznaj sebe!“ (1,6) Dok se pitamo kako upoznati sebe, Bonaventura priskače u pomoć još jednim savjetom: „Sebe najbolje promatraš, kad razmišljaš odakle dolaziš i kamo ideš.“ (Isto, 3,5) Prema tome, čovjek sebe ne prihvaća kao nešto samorazumljivo. Ne gleda sebe izolirano od drugih, od svijeta. On u sebi ne vidi samo dio svega stvorenoga, nego prepoznaje i svoju posebnu ulogu u stvorenju. Da bi naglasio posebnost ljudskoga stvorenja, kod Bonaventure je čovjek uvijek predstavljen kao slika Božja (imago Dei). On je, za razliku od svega stvorenoga koje na sebi nosi samo trag Božje stvarateljske moći, sposoban za Boga. Sposobnost za Boga nastaje na temelju njegove bogosličnosti. Bonaventura čovjeka smatra „malim svijetom“ (minor mundus), jer za razliku od svemira koji je protumačen kao „veliki svijet“ (maior mundus), čovjek „ima pet osjetila kao pet vrata kroz koja ulazi u njegovu dušu spoznaja svega što je na ovom vidljivom svijetu.“ (Put duha k Bogu, 2,3) Osim što čovjek tako upoznaje stvoreni svijet, on je pozvan opet ući „u sebe, u svoju dušu, u kojoj odsijeva slika Božja.“ (Isto, 3,1) Da bi objasnio poznavanje sebe, Bonaventura govori o trostrukoj moći duše: sjećanje, razum i volja. Po moćima duše čovjeku nije moguće upoznavati sve stvoreno, nego i ući u dubine vlastitoga bića. Na jednome drugome mjestu Bonaventura se čudi „kako je moguće da tako mali broj ljudi otkriva u sebi prvo počelo, a Bog je tako blizu našoj duši.“ (Isto, 4,1) Ulazeći u svoju nutrinu, čovjek ne upoznaje samo ono što je u njemu loše, što se obično naziva grijehom, nego je pozvan upoznati i temelj svoga postojanja: čovjek je slika Božja. Upoznavanje sebe se sastoji u tome, kako je franjevački teolog govorio u Pismu sestrama, da čovjek „zaboravljajući na vanjštinu (…) uđe u svetište svoje savjesti i (…) marljivo promotri i ispita sve svoje nedostatke, svoje navike, svoje osjećaje, svoje djelovanje, svoje grijehe, i prošle i sadašnje.“ (1,1) Tako gledajući sebe, čovjek lakše pobjeđuje vlastite nemarnosti, odupire se svemu onomu što njime želi zavladati (srditost, lijenost, taština i sl.) i raste u samospoznaji. Upoznavanjem sebe, čovjek počinje sobom vladati, postaje istinski gospodar svoga života. Tko sebe gleda u cijelosti, sigurno neće upasti u napast pretjeranoga naglašavanja dobrih, ali se neće opasno opteretiti ni samo lošim stranama. Tek upoznavanjem sebe, čovjeku je moguće upoznati svoje sposobnosti, ali i prepoznati vlastite grijehe kao dokaz da čovjek ipak ne upravlja potpuno samim sobom. Ulaženjem u sebe, čovjek će postati svjestan vlastite sposobnosti za Boga. Što se više bude bavio Bogom, a manje sobom, bit će slobodniji. Što je čovjek sposobniji za Boga, to je više osposobljen za samoga sebe.
