Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu
Branimir Gubić
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u srpnju/kolovozu 2024. godine (7/8/2024).
Procvat jedinog euharistijskog svetišta u Hrvatskoj
Dolaskom župnika in solidum vlč. Petra Mlakara i vlč. Kristijana Stojka prije dvije godine u Ludbreg, Svetište Predragocjene Krvi Kristove – jedino euharistijsko svetište u Hrvatskoj – doživjelo je novi zamah. Organiziranjem duhovnih obnova svake prve nedjelje u mjesecu vjernici Varaždinske biskupije, a i šire, upoznavali su ovo svetište i pronosili dobar glas o njemu.
Kako bismo upoznali ludbreško svetište, potrebno se vratiti u jednu od najvažnijih godina – 1411. kada se dogodilo čudo. Naime, kako navodi vlč. Stojko, svećenik je tada slaveći Euharistiju posumnjao u stvarnu prisutnost Krista i u trenutku kad se trebao pričestiti u kaležu je ugledao pravu ljudsku krv. Prestrašio se i bočicu s Krvlju zazidao u zid. Nakon što je otkrio svoju sumnju i čudo, crkva je kroz sto godina promatrala ovaj čudesan događaj. Papa Leon X. 1513. godine izdaje Bulu i tim dokumentom Ludbreg proglašava euharistijskim svetištem. Kroz povijest su se događali ratovi i bolesti, a posebno bolest kuge. Hrvatski sabor 1739. godine u Ludbregu daje zavjet Krvi Kristovoj, govoreći: „Krv Kristova je najveće blago hrvatskog naroda!“ Tim zavjetom bolest kuge se povlači i nestaje s hrvatskih prostora.
Ovi povijesni detalji poznati su vjernicima ove župe, ali i Varaždinske biskupije. Stoga je i najveća posjećenost euharistijskog svetišta u Ludbregu svakako o godišnjoj proslavi Krvi Kristove prve nedjelje u rujnu, dakle u danima Svete Nedjelje. Na samu Svetu Nedjelju 2023. godine prema procjeni policije u Ludbregu je bilo oko 50 000 vjernika, što je doista lijep broj, kaže vlč. Mlakar. Svjedoči kako kroz godinu u Ludbreg dolaze skupine iz raznih župa diljem Hrvatske i inozemstva, posebno iz Poljske. „Nedjeljom na svetim misama često možemo uočiti lica vjernika koji nisu iz Ludbrega, nego su došli iz bližih ili daljih mjesta. U Pastoralnom centru Varaždinske biskupije u Ludbregu često se vikendom ili kroz tjedan održava duhovna obnova određene skupine, poput Bračnog vikenda, Zaručničkog vikenda, Kursilja, duhovnih obnova koje organizira Opus Dei, duhovnih obnova za svećenike i redovnice, duhovnih obnova za osobe s invaliditetom i razne druge zajednice. Pastoralni centar uvelike doprinosi dinamici života našeg svetišta“, istaknuo je vlč. Mlakar.
Otkako su ova dvojica svećenika stigli u ludbrešku župu i svetište, potaknuli su nove inicijative i kreirali su sadržaje kako bi privukli župljane i hodočasnike. „Upravo prva nedjelja u mjesecu rujnu, kada se slavi Predragocjena Krv Kristova, bila nam je početna ideja da se kroz cijelu godinu, prve nedjelje u mjesecu, pripremamo za taj veliki događaj. To se pokazalo jako dobro i korisno jer iz mjeseca u mjesec ovdje se mogu doživjeti i čuti jako lijepe kateheze, duhovne obnove, svete ispovijedi, svete mise i euharistijska klanjanja. Također, naši župljani se trude za svaku prvu nedjelju u mjesecu počastiti sve prisutne, čime se dobiva jedna lijepa dimenzija zajedništva. Obnove najčešće predvode svećenici, časne sestre ili ponekad vjernici laici iz naših biskupija“, rekao je vlč. Stojko te poručio da će se nastaviti s prvim nedjeljama u mjesecu jer su uvidjeli da one puno pomažu svima da rastu u vjeri.
Unatoč ovoj inicijativi, ostaje pitanje: Koliko je Nacionalno euharistijsko svetište poznato Hrvatima?
„Kada dolaze hodočasničke skupine volim na početku pitati tko je prvi puta u Ludbregu. Često veći dio hodočasnika digne ruku, što znači da mnogi vjernici u Hrvatskoj tek trebaju otkriti ovo euharistijsko svetište, ovaj dragocjeni biser koji nam je Gospodin darovao“, svjedoči vlč. Mlakar te naglašava da je veliki hodočasnički zamah svetište dobilo izgradnjom zavjetne kapelice na vanjskom prostoru za vrijeme prijašnjeg župnika i čuvara svetišta, mons. Josipa Đurkana. Zavjetnu kapelicu blagoslovio je kardinal Franjo Kuharić 1994. godine. To je bio vrlo važan događaj za razvoj svetišta jer u vremenu prije dolaska demokracije politički kontekst nije bio povoljan za razvijanje Ludbrega kao hodočasničkog mjesta. „Mislim da je jako lijepo što mnoge hodočasničke skupine koje danas dolaze u Ludbreg, istog dana u sklopu svojeg hodočašća posjete i marijansko svetište u Mariji Bistrici ili, primjerice, u Molvama. Marija i Euharistija – rekao bih da je to najljepši mogući spoj i u duhovnom smislu takva hodočašća su pun pogodak“, ističe vlč. Mlakar.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 07/08/2024.
