Prvo proljetno, ali i korizmeno hodočašće Veritasa – glasnika sv. Antuna Padovanskog u Padovu održano je 23. ožujka, uoči Cvjetnice. Stotinjak sudionika doživjelo je žive tragove svetaca, a grad i okolicu zamilovane prirodnom ljepotom.

Fra Vladimir Vidović, glavni urednik Veritasa, voditelj hodočašća i slavitelj mise za sve hodočasnike, u prigodnoj homiliji pozvao je prisutne u školu sv. Antuna. Naime, misa je slavljena u pokrajnjoj kapelici uz baziliku sv. Antuna nazvanoj La Scoletta (tal. školica), a radi se o prostoru koji je izgrađen ubrzo nakon Antunove smrti. Bio je to dom bratovštine koja je pomagala najpotrebitijima. Oko 1430. godine na tom je mjestu podignuta kapelica sredstvima dobročinitelja koji su pomagali bratovštini tijekom XIV. stoljeća. Pomalo radikalno, fra Vladimir je pozvao na odricanje od svega svojega: „Ostavimo svoje potrebe i usredotočimo se na ono bitno – ne ja, ne meni, ne zdravlje. Nakane su dobre i usmjeravaju tvoj život, ali idemo u korizmenom duhu odreći se svega svojega.” Tako je naša pozornost već na samom početku usmjerena na sv. Antuna koji, kad je ostavio sebe, tek je tada Bog mogao djelovati u njegovu životu. „Imamo li mi hrabrosti u duhu evanđelja ogoliti sami sebe pred Gospodinom, maknuti sve što se nakupilo u našim životima?“, upitao je i osvrnuo se kako mnogima danas Kristov križ smeta, jer su usmjereni na sebe. „Što ću s Kristovim križem? Bog te kroz križ oblikuje i odgaja, a mi se držimo sami sebe.” Posebnost ove škole je što traje cijeli život: „Nekada je to bolno, teško je razumjeti Božju logiku. Veličina je prepustiti se Bogu. Kad je sv. Antun to učinio, postao je velik. Tu njegovu krepost moramo nasljedovati i reći – učini, Bože, od mojega života što želiš.” Naglasio je kako je potrebno odabrati: ili se daješ ili se ne daješ! „Ako se ne daš u potpunosti, ako ne predaš vlastito srce u služenju ondje gdje te On želi, postaješ frustrirana osoba”, istaknuo je i potaknuo na razmatranje Antunova bezuvjetnog predanja Božjoj volji. Iako je svetac imao plemenitu nakanu postati mučenik za Krista, Bog je za njega imao drugačiji plan, a on mu se prepustio. „Njegovih 36 godina života u ljudskim je očima malo, ali u Božjim očima je sasvim dovoljno, i u tom vremenu posvetio je samoga sebe kako je Bog najbolje zamislio“, zaključio je fra Vladimir.

Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 5/2024.