Vidjeti veliku sliku na putu prema ‘Obećanoj zemlji’

Najveće nastojanje i želja svakog kršćanina trebala bi biti spoznaja i prosvjetljenje što je konkretna volja Božja u osobnoj životnoj priči. Jednako se to odnosi i na izbor posla i pokretanje poslovnih inicijativa. Svoju životnu misiju na zemlji koja je Bogu po volji možemo spoznati samo u molitvi osluškivanja i stanju milosti pred Bogom. Ono što nije volja Božja, ma koliko god se činilo plemenito i dobro u našim očima ne uvodi nas u kraljevstvo nebesko na zemlji, a samim time niti u vječnost s Bogom na drugom svijetu. Možda rasipamo dragocjene resurse Božje uvjeravajući sebe i druge kako činimo nešto važno za Gospodina, a činimo sami i bez njegove prisutnosti i blagoslova. Isusu kao kralju i vojskovođi vojske svetih možemo služiti samo u poslušnosti, jer vojnik koji bi odbio zapovijedi i činio što hoće nije vojnik, već naivni gerilac koji lako gine za slavu svijeta. Isus je to jasno naglasio kada je rekao da neće svaki koji ga zaziva ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, već samo oni koji vrše volju nebeskog Oca, čak bez obzira na to što su činili čudesa u njegovo ime. 

Kada čovjek pobjedi sebe i otvori vrata srca Gospodinu, a život u potpunosti uskladi s voljom Božjom iskusit će neopisivu radost života koja se ne može opisati riječima, ali i smisao života koji je temelj toj radosti. Zato se evanđelje naziva Radosna vijest, jer vodi čovjeka do punog smisla i njegovog potpunog ostvarenja za svoga Stvoritelja. Ništa na zemlji ne može dati takav smisao i radost kao aktivizam za Gospodina na način koji je njemu po volji. Kada čovjek služi Bogu vršeći njegovu volju tada spoznaje veliku sliku stvarnosti koja ga okružuje. Velika slika stvarnosti je duhovna. Kroz prizmu vjere i pogleda na okolnosti koje nas okružuju u svijetu u kojem živimo, primamo nove spoznaje duhovne stvarnosti koje imaju veliki utjecaj na naš život i živote drugih ljudi. Takvu sliku ne može dati svjetovno obrazovanje iz filozofije, psihologije, teologije, medicine, ekonomije, prava, i dr., već je može dati samo Duh Sveti, za kojeg je Isus rekao: „Duh istine, vodit će vas u svu istinu“ (Iv 16, 13). Kršćanin koji ne sluša u dubini srca što Duh Sveti govori ne može biti istinski kršćanin, jer je Isus Krist postao čovjekom po Duhu Svetom, rastao u Duhu, krstio se nanovo u Duhu Svetom, slušao Duha Svetoga do kraja i po uznesenju na nebo poslao nama Duha Svetoga da bi smo mogli biti kršćani i slijediti njega koji je Put, Istina i Život. 

Vidjeti veliku sliku znači razumjeti vlastiti doprinos širenju kraljevstva nebeskog na zemlji. Isus nas u svakom trenutku pita kroz prosvjetljenje savjesti: „Koja su tvoja djela za mene?“ Drugim riječima, Isusa ne zanimaju naše pobožnosti koje su bez djela ili naša djela koja nisu njegova volja. Kršćani koji nemaju djela za kraljevstvo nebesko na zemlji zapravo nisu uzvratili na Isusovu bezuvjetnu ljubav baš ničim. Isus je kralj, a njegovo je kraljevstvo ono koje mu je predao Otac nebeski. Isusov je cilj da njegovo kraljevstvo zagospodari svijetom, da svi ljudi postanu kršćani i da se sve druge religije i ideologije prilagode i stope s Kristom kao početkom i svršetkom svega stvorenoga ili da nestanu zauvijek. Isus ne daje treću opciju. Imamo samo dvije mogućnosti, ili se potpuno prilagoditi Isusovoj volji ili vječno ostati izvan vrata kraljevstva nebeskog. Kršćanin doprinosi kraljevstvu nebeskom na zemlji kada ima rezultate u evangelizaciji i obraćenju ljudi koji iz tame i beznađa grešnog života prelaze u svjetlost vjere. Naš je zadatak da svjedočenjem privodimo izgubljene ljude prema svijetlu i radosti u Kristu, ali i da jačamo one koji su slabi u vjeri. 

Neka od fundamentalnih pitanja koja si nužno mora postaviti svaki kršćanin:

1. Koliko se ljudi na moje svjedočenje o Božjim djelima promijenilo i obratilo Gospodinu? 
2. Koliko sam ljudi ojačao u vjeri u Krista kada su imali krizu života i gotovo izgubili vjeru? 
3. Koliko smo djece u obitelji rodili i odgojili za širenje kraljevstva nebeskog na zemlji?
4. Koje sam inicijative koje su došle po Duhu Svetomu podržao vlastitim aktivizmom i molitvom?
5. Jesam li beskompromisno posvjedočio vjeru kada god se za to stvorila prilika koju je Bog dao?
6. Jesu li djela mog rada na korist drugima i u skladu s vjerom koju javno svjedočim? 
7. Mogu li u svakom trenutku konkretno posvjedočiti bilo kome što je Bog učinio u mom životu?

Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 5/2023.