Zašto mladi i odrasli psuju?
Mara Čović
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u svibnju 2019. godine (5/2019).
Putovala sam autobusom u kojem se učenici srednje škole vraćaju iz škole. Lijepa slika, mnogo mladih, pomalo bučni, svi sjede na zadnjim sjedalima. Smiju se, dobacuju jedni drugima primjedbe koje ne razumijem. No, autobus je krenuo, mladi su sve glasniji i izgovaraju proste riječi i psovke. Kao da se nadglasavaju u psovanju i obraćanju jedni drugima. Drugi putnici mirno sjede i šute. Svi se okreću, zabrinuto gledaju mlade. Nitko ih ne opominje, do jednog trenutka, kad je jedan mladić opsovao Boga. Obratio im se vozač autobusa sa prijekorom i zabranom rekavši mladima“ Ovdje se ne psuje i ne prostaći“. Mladi nisu poslušali, čini mi se da su bili još glasniji. Željela sam što prije izaći iz autobusa, kako ne bi to sve slušala. Bilo je još mladih koji su mirno sjedili i sve to gledali i slušali. To me je ohrabrilo u mislima da većina mladih se tako ružno ne ponaša i da će se i oni koji psuju jednom promijeniti.
Psovka je prema lingvistima jezična značajka stara koliko i sam jezik. Upravo zbog toga što je ona oduvijek na usnama ljudskog roda njezino podrijetlo i starost nije moguće znanstveno utvrditi. S religijskog stanovišta, zanimljiv je podatak da gotovo polovica zemalja svijeta ima zakone kojima se kažnjava bogohuljenje. Što se pak tiče samoga psovanja i bogohuljenja u Hrvatskoj, religijska uvreda regulirana je zakonom, a na kulturološkoj su razini Hrvati – na žalost – prepoznati kao psovači. O psovkama svatko ima svoje mišljenje, ali za katolike tu ne smije biti podijeljenih stajališta i moralnih dvojbi. Katekizam Katoličke Crkve na više mjesta jasno definira psovku: „Psovka (hula) se izravno protivi drugoj zapovijedi. Psovati znači protiv Boga – u nutrini ili izvanjski – izricati riječi mržnje, prijekora, izazova, govoriti o Bogu zlo, pokazati manjak poštovanja prema njemu u svojim odlukama, zlorabiti ime Božje“
RIJEČI……RIJEČI
Riječi su moćno oružje. One imaju snagu izazvati razne emocije kod čovjeka kojemu su upućene: od radosti i ushićenja do žalosti i ljutnje. No riječi su kao bumerang: osjećaje koje šaljemo tim riječima vraćaju nam se. Kad su ružne i loše, onečišćuju srce. A prava razorna snaga upravo je u čovjekovu srcu, gdje je izvorište svega dobra u nama, ali i svih naših grijeha.
Sami smo sebi neprijatelji jer se riječima dovodimo u nemir koji nas odvede u svađu i s Bogom i s ljudima. Ne stanuje li u našem srcu mir, radost, ljubav i poštivanje, ni u našim riječima ne će biti mjesta za prave vrijednosti.
ZAŠTO JE RUŽNO PSOVATI?
Utjecaj okoline u kojem djeca i mladi žive je presudan u određenju odnosa prema psovanju i ružnim riječima. Nema sumnje, psovanje je jako rašireno među djecom, mladima i odraslima. Razlozi su mnogobrojni, kultura obitelji, kultura škole i šire zajednice u kojoj živimo… Anketa je provedena među mladima. Postavljena su im slijedeća pitanja: Zašto najčešće psuješ? U kojim prilikama psuješ? Najčešći odgovori su bili: Da izrazim ljutnju ili nezadovoljstvo, da privučem nečiju pažnju, da budem prihvaćen u društvu, da pokažem da sam „faca“, da pokažem da se nikog ne bojim, da me drugi ne ismijavaju zato što sam drugačiji…
SAVJETI MLADIMA
Psovanje i izgovaranje ružnih riječi je znak nepoštovanja ljudi sa kojima živiš, i sa kojima se družiš . Tako ne uvažavaš roditelje koji ti žele da odrasteš u zdravog, sretnog i odgovornog čovjeka. Nije dobro da ti ovo ponašanje postane navika.
Dobro je razmisliti. Zašto uopće psuješ? Nauči držati do sebe i imaj snage zastupati ono što smatraš ispravnim – to je važan dio odrastanja, a i velika pomoć u odvikavanju od psovanja.
Nauči se drugačije izražavati. Uči i slušaj one iz tvoje okoline koji ne psuju i kulturno se obraćaju ljudima oko sebe.
Moraš znati da psovanjem stvaraš ružnu sliku o sebi. Sigurno želiš na druge ostaviti dobar dojam. Tvoje riječi su tvoje moćno oruđe u komunikaciji sa drugima.
Psovke djeca najčešće nauče od roditelja, još dok ih ne razumiju u potpunosti, a počinju ih koristiti u fazi pobune, kada im se pravila koja postavljaju nastavnici, profesori i općenito odrasli čine potpuno besmisleni.
Dragi prijatelji, vjerujem i nadam se da trebamo i moramo dobro razmisliti o upotrebi psovke u komunikaciji sa ljudima. Želim vjerovati da možemo promijeniti svoje stavove za dobro svih nas.
