15. Nedjelja kroz godinu

OBRATI SE GOSPODINU, BOGU SVOME, SVIM SRCEM SVIJIM I SVOM DUŠOM SVOJOM!
IDI PA I TI ČINI TAKO!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Pnz 30, 10-14
  • Ps 69 (68)
  • Kol 1, 15-20
  • Lk 10, 25-37

Ima li ljubav granica? Tko je moj bližnji? Kako ljubiti bližnjega? To su pitanja svakodnevnog života na koja nam današnja Služba riječi pomaže naći odgovor.

Upoznati, ljubiti, utjeloviti u svoj život Božju riječ nije neki suludi i nemogući pothvat, nemoguća misija. Ta je Riječ bliska, ljudska, upisana u naše duše i čeka pretvorbu u djelo, čeka postati naše svakodnevno opredjeljenje. Božja zapovijed je zahtjevna, traži mnogo, ali nije preteška, ne treba poduzimati nemoguće pothvate, penjati se na nebo, prelaziti mora i oceane, nego seobratiti Gospodinu Bogu svome svim srcem svojim i svom dušom svojom.

Utjelovljena Riječ – Krist je Spasitelj svega stvorenja i cjelovite povijesti, uči Pavao. S Kristom koji je jedini savršena “slika Boga nevidljivoga”, novi Adam, “Prvorođenac prije svakog stvaranja”, počinje novo doba povijesti spasenja. Po Njemu Otac izmiri sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima. Samo slijedeći Kristov put, put ljubavi upisan i u našim srcima, dolazimo do punine.

Evanđelje nam otkriva taj put. Neki zakonodavac zlonamjerno pita Isusa što činiti da se baštini život vječni. Odgovor je u Zakonu, ali se postavlja pitanje: „Tko je moj bližnji?“ Prispodobom o milosrdnom Samaritancu, Isus odgovara na pitanje. Čovjeku u nevolji ne pomažu “njegovi”, već to čini nepravovjerni stranac. Isus sada pita: “Tko je bližnji onome napadnutom od razbojnika?” Zakonodavac odgovara: “Onaj koji mu iskaza milosrđe.” U liku prezrenog Samaritanca Isus objavljuje svoju ulogu u povijesti spasenja. Objavljuje ljubav prema svakom čovjeku, prema čovječanstvu, daje svojoj Crkvi sakramente u simbolici ulja i vina (…sažali se pa mu pristupi i poveza rane zalivši ih uljem i vinom). Tako ljubav i milosrđe dobivaju novi smisao, znače ne samo ljubiti bližnjega kao samoga sebe (kao u Zakonu), nego ljubiti kao što Bog ljubi.

Naš bližnji je svaki onaj koji je potreban naše pomoći. Ljubav stvara zajedništvo, ne poznaje granice religije, naroda, rase. Neka nas današnja Služba riječi potakne potražiti što je to zapisano u našim dušama, neka nam pomogne naći odgovore na pitanja koja smo postavili na početku da i mi poslušamo i učinimo kako treba. Poglavito činiti kako treba moramo u obitelji. Tu se stvara i odgaja ljubav. Iskrena, odgovorna i ne zahtjevna, koja je temelj zrelih i odgovornih ljudi. Takvi ljudi će biti sposobni odgovoriti na postavljena pitanja, ljubav prema Bogu i bližnjemu ugraditi u svakodnevnicu i postati temelji svakog društva i naroda. Zašto se onda moramo oko temeljnih obiteljskih vrijednosti boriti prikupljanjem potpisa, raspisivanjem referenduma? Čini se da ova agresivna manjina, političke elite, ne znaju odgovor na postavljena pitanja, da ne razumije što je ljubav, pa je zato i ne mogu posadašnjiti, provesti u život. To ih ne smeta za sve okriviti vjernike i nazivati nas zaostalim homofobima. Nažalost, čini se da ništa nismo naučili, poglavito iz bliske povijesti. Još uvijek su glasniji ljubitelji bratstva i jedinstva. Ne mire se s porazom, ne priznaju počinjene greške, za njih se ne kaju i što je najgore, prozivaju svoj narod za zločine koje nije učinio, a samo zato da opravdaju i zamagle svoju zločinačku prošlost. Teško je takvim bližnjima, ali i oni su naši bližnji, pa je tim teže poslušati i učiniti kako nalaže zakon ljubavi. Pokušajmo, ali uz glasnu i jasnu ocjenu bližnjih. Pomoć je to i nama i njima.