22. nedjelja kroz godinu
NAPUSTILI STE ZAPOVIJED BOŽJU, A DRŽITE SE PREDAJE LJUDSKE.
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Pnz 4, 1-2. 6-8
- Ps 15 (14)
- Jak 1, 17-18. 21b-22. 27
- Mk 7, 1-8a. 14-15. 21-23
Da bismo spriječili anarhiju, bezvlašće i kaos donosimo zakone, koji bi trebali urediti odnose u društvu. Bez zakona moderno društvo ne može funkcionirati. Isto tako bez zakona ne može opstati ni kršćanska zajednica. Za društvo zakon je štura norma, nužno zlo, koje bi trebalo poštivati, ali ga u životu često kršimo. Božji Zakon nešto je sasvim drugo. On je Božja ponuda za naše spasenje, bitni uvjet saveza s Bogom i za pojedince i za narode. Kršiti Božji zakon nije dobro, a posljedica je stroga opomena ili kazna. Kršiti Zakon znači raskid saveza, znači dovesti u pitanje spasenje. Razumijemo li to, jesmo li toga svjesni?
Zakon zauzima posebno i uzvišeno mjesto u pobožnosti izabranog naroda. Najviši je izraz mudrosti i zalog Božje prisutnosti. Poštujući i vršeći Zakon vjernik i čitav narod postaje dionik Božje mudrosti i razboritosti, postaje Bogu blizak. Starozavjetni prorok posebno naglašava tu bliskost: “Koji je narod tako velik, da bi mu bogovi bili tako blizu, kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god Ga zatrebamo.” Formalno poštivanje Zakona može biti štetno, može se pretvoriti u svoju suprotnost. Možemo Boga pretvoriti u drveni kip, ulje na platnu, idol, koji se po potrebi izvadi iz ladice, tradiciju štovanja Božića, Uskrsa i pokojeg sveca. Stari Zavjet i njegovi Zakoni stvorili su farizeje i pismoznance, vjernike formaliste i tehničare, koji nisu ni imali namjeru proniknuti u bit Božje poruke. Zato je Novi Zavjet i bio prijeko potreban. Bog silazi k nama i primjerom nam pokazuje kako vjerovati i živjeti.
Apostol Jakov naglašava unutarnji vid Zakona. Predstavlja ga kao riječ Istine, kao savršen dar odozgo, posijan u srce čovjeka, koji ga vodi do spasenja. Poziva nas da ne budemo samo slušatelji, nego i izvršitelji Riječi. Bitno je Zakon pretvoriti u djela, živjeti ga. Opet, kao u svemu imamo primjer – Riječ je Tijelom postala, nastanila se među nama. Djelatno i zauzeto pokazala kako kroz dijela ljubavi, brige i požrtvovnosti za bližnje pretočiti suhoparnu pravnu normu u pametan, učinkovit i smislen život.
Isus razotkriva licemjerne i zlonamjerne farizeje koji od nepotrebno nagomilanih propisa ne vide ili ne žele vidjeti bit. Propisi o čistoći sažeti u “pranju ruku, čaša, vrčeva i lonaca”, morali bi podsjetiti na čistoću srca i života. Ali postavljeni na farizejski način, svedeni su na izvanjski obred, na suhoparnu normu, koja samo smeta i isključuje religioznu obvezu. Tako postaje važnije pranje lonaca, nego iskreno i zauzeto slušanje i vršenje Zakona.
Isusova poruka da je izabrani narod zanemario Božje zapovijedi, a drži se predaje ljudske aktualna je i danas. Sve je više onih, koji se samo nazivaju vjernicima, a srce je daleko od Boga. Tako farizeji naših dana zagovaraju “pranje lonaca” s istom namjerom. Boriti se protiv toga možemo samo slušajući, poštujući i vršeći Božji Zakon, jer tako stvaramo čisto srce, koje je temelj mudrosti i razboritosti.
Hrvatski se narod kroz svoju burnu povijest stalno susreće s problemom poštivanja Božjih zapovjedi i čuvanja saveza, ali u vrlo teškim okolnostima borbe za opstanak. Posebno pamtimo nepravdu koja nam se dogodila u bliskoj povijesti, a koja se nastavila kroz nepravedna sudišta, zlonamjernom politikom susjeda i nepoštivanjem temeljnih nacionalnih i vjerskih vrijednosti naših sunarodnjaka, kroz rad nenacionalnih i protuvjerskih stranaka i udruga. Možemo dodati „napredne“ poruke sakatog i obezglavljenog francuskog prijestolja, naše vodeće politike koja u tome sudjeluje, sramno ponašanje vodećih teologa, koji se ni ispričati ne znaju ili to ne žele. Ne javlja se ni istraživačko novinarstvo. Šute, ne hvale, ali i ne prigovaraju, što znači da im odgovara. Šute vrli istraživači i o uhićenim piromanima, ali zato im smeta samo poneki koncert, koji smeta i piromanima. Uglavnom, svi koji bi se trebali javiti, šute. Ne znam, paše li im. Svima treba reći: „NAPUSTILI STE ZAPOVIJED BOŽJU, A DRŽITE SE PREDAJE LJUDSKE.“ To vodi u propast, ne samo one koji ne razumiju, nego još veću i odgovorniju onih koji razumiju!
Čudno, ipak smo opstali, dobar boj bili, dušu očuvali i Bogu se još nismo zamjerili. To znači da se isplati oprostiti, ne vratiti istom mjerom, ali Zloga ne pustiti u naš život. Ipak, koliko još imamo vremena?!!
