BUDITE JAKI, NE BOJTE SE! EVO BOGA NAŠEGA, ODMAZDA DOLAZI!
JAVITE IVANU ŠTO STE VIDJELI: SLIJEPI SU PROGLEDALI, HROMI HODE!
Trpimir Benković

Nedjeljna čitanja

  • Iz 35, 1-6a. 10
  • Ps 146 (145)
  • Jak 5, 7-10
  • Mt 11, 2-11

Današnju nedjelju narod zove Radosnica, približilo se vrijeme Kristova dolaska. Crkva propovijeda i govori o radosti, iščekivanju, strpljivosti i povezanosti s Bogom. Nastoji nas potaknuti odbaciti sve što može pokvariti takav osjećaj. Tvorci nereda vjerojatno ne čekaju ništa i nikoga. To su oni bez duše, koji nisu u dobrim odnosima s Bogom, a ni s ljudima koji Boga strpljivo iščekuju. Ali evo Boga našega, odmazda dolazi, Božja naplata!

Počeci dobrih odnosa Boga i Hrvata u kamen su zapisani. Poslije više od tisuću godina nisu izbrisani, vidljivi su i čitljivi kao i na početku. Pitanje je samo želimo li čitati? Naša veza s Bogom trajno je upisana i u naše duše i srca. Nažalost danas je sve više onih koji ne vide, ne čuju ili nepotrebno šepaju. Još je lošije s onima bez duše. Izgubili su vezu sa svojim Stvoriteljem i Spasiteljem. Za nas koji pokušavamo održati vezu s Bogom, današnja Služba riječi poziva na strpljivost. Protiv nametnutog pesimizma, prenaglašenog nepovjerenja u svoje mogućnosti, protiv beznađa borimo se slušajući i prihvaćajući radosnu vijest o slobodi i nadi. Nije sve tako loše, kako nas nastoje uvjeriti. Naš Spasitelj ponovno dolazi, rađa se za nas, traži da s njim živimo i radimo. To je način rješavanja krize, jer Krist je trajno prisutan u svakom vjerniku, svakoj obitelji i u svakom narodu koji Ga se ne odriče.

Prorok u babilonskom izgnanstvu opisuje željeni povratak izabranog naroda na svoja ognjišta. Vratiti se i živjeti na svojem ognjištu iskonska je želja i potreba svakog naroda. Zato je neprimjereno, neshvatljivo i vrlo zlonamjerno s omalovažavanjem govoriti i pisati o ognjištu. To je dio modernog ropstva, koje je mnogo opasnije od dosadašnjih, jer ga ne prepoznajemo ili ga nedovoljno prepoznajemo. Zato treba odgovorno i zauzeto promišljati, raditi i živjeti, biti strpljiv i vjerovati da će pustinja procvasti.

Apostol Jakov u svojoj poslanici poziva na strpljivost, jer “Dolazak Gospodnji se približio.” Potkrepljuje to slikom ratara koji “iščekuje dragocjeni urod zemlje”- strpljiv je “dok ne dobije kišu ranu i kasnu”, jesensku i proljetnu.

Ako su se dogodile promjene u našem razmišljanju i načinu života, koje smo spominjali prošle nedjelje, stvorili smo preduvjete za ostvarenja Kraljevstva Božjeg u kojem “prvi” postaje “posljednji.” Strpljivost i iščekivanje, radost dolaska – povratka na obiteljsko ognjište, proroštva su koja se ostvaruju Isusovim dolaskom, dolaskom Mesije, Spasitelja. Nema “sjekire i “vijače” u ruci, nije slavni vojskovođa, general, ne daj Bože maršal. Prihvaća grešnike, daje šansu na obraćenje i zlima. To je ostvarenje novog načina života i razmišljanja.

Ivan krstitelj svjedoči Krista ne kao narodnog heroja, teoretičara izmišljenog bratstva i jedinstva, nego kao Boga i čovjeka, kao tajanstvenu osobu koja dolazi iza njega, a bila je prije njega, kojoj nije dostojan odriješiti remenje na obući. Zbunjen, iz zatvora šalje svoje učenike s pitanjem: “Jesi li ti Onaj koji mora doći?” Isus ne odgovara izravno, poziva učenike da prenesu Ivanu što su čuli i vidjeli. Isus tako svoje poslanje ne ostvaruje ratoborno i nametljivo, nego skromno i jednostavno.

Isusov odgovor Ivanovim učenicima, odgovor je i svima nama. Nema mjesta pesimizmu, malodušnosti. “Ne bojte se, budite jaki”, ne dozvolite da vas uvjere da ništa ne valja, da smo bespomoćni i slabi, da nema izlaza, da ne možemo pobijediti Japan. Nemojte dozvoliti da ostanete “slijepi, hromi i gluhi”, jer to zaista nismo. Postali smo stručnjaci u gradnji cesta i autocesta, zavoja ima sve manje, putujemo sve brže, ali pitanje je da li putujemo u pravom smjeru. Ulogu Ivana Krstitelja sada moramo preuzeti mi, koji se smatramo vjernicima. Sada smo mi glas koji viče i upozorava kojim smjerom krenuti. Prenijeti nešto dobro, Bogu i ljudima ugodno, mogu samo oni koji su to prihvatili kao svjetonazor, kao način ponašanja i razmišljanja. Samo oni koji su ljubav i mir ugradili u srca, duše i umove mogu biti vjerodostojni i uvjerljivi prenositelji Božje riječi. Neki će poslušati i prihvatiti poruku, ali neki neće, pa je i sudbina Ivana Krstitelja moguća. Neće nam odrubiti glavu, ali progoni, neshvaćanja, ismijavanja neće izostati. Nepoštena komunistička sudišta su prošlost, ali su nam jednako tako nepoštena europska, nažalost, postala stvarnost. David se usudio, uz Božju pomoć, suprotstaviti Golijatu, pa bi možda i velika, bezbožna i bahata Europa mogla dobiti pokoji kamen u glavu. Gospodine daj nam barem jednog Davida! Ne želimo se miješati u Tvoju odmazdu i naplatu, ali voljeli bi je vidjeti!