EVO DJEVICA ĆE ZAČETI I RODITI SINA I NADIJENUT ĆE MU IME EMANUEL – S NAMA BOG!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Iz 7, 10-14
  • Ps 24 (23)
  • Rim 1, 1-7
  • Mt 1, 18-24

Četvrta nedjelja došašća naglašava Spasiteljevo rođenje. Rodio se kao čovjek, s nama živio i radio, za nas se žrtvovao i spasio nas. Promijenio je ljudsku povijest, jer je Njegova žrtva omogućila život vječni. Povijest se podijelila na staro i novo. Lutanja i traženja nestaju, jer nudi se rješenje. Prihvatiti ili ne prihvatiti Krista slobodan je, ali i odgovoran odabir.

Znamenito je proroštvo starozavjetnog proroka Izaije, izrečeno u vrlo teškim društvenim i političkim okolnostima u Jeruzalemu. Sirijsko – efraimska vojska, vojni savez Damaska i Samarije prijeti opstojnosti Jeruzalema i Davidovog kraljevstva. Prorok traži od kralja Ahaza, vođe izabranog naroda, da se pouzda u Boga i da ne traži vojnu pomoć i savez sa Sirijom. Nevjerni Ahaz to odbija, ne vjeruje da ih Bog može spasiti i pouzdaje se u savez sa Sirijom (ponašao se kao guska u magli). Tako je na kratko otklonio opasnost, ali je poslije skupo platio asirsko savezništvo (poznato?). Bog, bez obzira na iskazanu nevjeru, daje “znak” kući Davidovoj, proroštvo o rođenju Spasitelja, radosnu vijest: “Evo djevica će začeti i roditi sina, i nadjenuti će mu ime Emanuel”- s nama Bog.

Pavao povezuje Isusa, “potomka Davidova po tijelu”, kako ga navještaju proroci, sa “Sinom Božjim”, kako ga nazivaju Evanđelisti i Crkva. Priznati Isusa Krista potomkom Davidovim i Sinom Božjim znači da se Bog ucijepio, utjelovio u kulturu i povijest jednog naroda. Hrvati s ponosom ističu tisućljetnu povezanost s potomkom Davidovim, sa Sinom Božjim zahvaljujući providnosti Božjoj i mudrosti naših narodnih vladara(starih). Međutim, morali bi paziti da svoje kratko povijesno pamćenje, neslogu i nezahvalnost ne bi morali plaćati novim sužanjstvima. Suvremena sužanjstva mnogo su opasnija. Ako i kraće traju štetne posljedice su mnogo veće. Na vlast biramo krive ljude, dozvoljavamo da nam prekrajaju povijest, da se blate ljudi koji su stvarali Hrvatsku. Kažnjavaju nam čak i športaše (nogometnu nacionalnu vrstu još se ne usuđuju, čekaju da počnemo gubiti). Prihvaćamo ulogu sluge i ne branimo temeljne nacionalne i vjerske vrijednosti. Mrtve nam otkapaju Slovenci, zločince procesuiraju Nijemci, lekcije nam dijele Srbi, ribu nam kradu Talijani… Tako nas neće cijeniti u bilo kojoj uniji, a u ovoj u koju smo uvučeni već nas ne cijene. Još da nema nogometaša ….

Evanđelje govori o Josipu, koji za razliku od Ahaza, prihvaća nenadani zahvat Božji u svoj život i spremno se odaziva Božjem pozivu. Pravedan i ponizan, razmišlja otići svojim putem i ne miješati se u Božji naum spasenja, jer što on siromašan i skroman drvodjelja tu može učiniti. Postaje čovjek vjere, “pravedan”, a Bog ga posebno poziva na sudjelovanje u Njegovom naumu. Tako se život Spasitelja rađa pod zaštitom vjere, poslušnosti i poniznosti stolara iz Nazareta.

Neka to bude poticaj nama da se djelatno i zauzeto uključimo u život Crkve i Naroda. To je naš Narod, naša Crkva, a za njih se treba i mora boriti. Možda smo mali, ali nismo slabi, sposobniji smo od mnogih, ali imamo vrlo glasnu i bezobraznu petu kolonu (vlast, mediji …). Kada smo složni i na okupu sposobni smo riješiti i veće probleme, a kolona tada prijetvorno šuti. Mogu nam i suditi, jer svoje volimo, ali “ ko ne ljubi i ne čuva svoje Božjeg lica neće vidjeti.“

Iskoristimo privilegiju da kao pojedinci i kao narod, poučeni primjerom skromnog stolara iz Nazareta, vjerom naših otaca, poniznošću i vjerom našeg nogometnog izbornika s pouzdanjem u vlastite sposobnosti i spremnošću odazvati se Božjem pozivu možemo zasluženo reći i ovog Božića – s nama je Bog! Tako se ponavlja „slabašni“ David, koji uz Božju pomoć pobjeđuje, a bahate, bezobrazne i zlonamjerne izluđuje i ozbiljno upozorava. Rođenjem našeg Spasitelja, htjeli vi to ili ne, počinje Nova era. Nudi se rješenje! Treba ga prihvatiti.