3. Nedjelja kroz godinu

DANAS SE ISPUNILO!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Neh 8, 2-4a, 5-6, 8-10
  • Kor 12, 12-30
  • Ps 19 (18)
  • Lk 1, 1-4, 14-21

Dolaskom Krista na svijet, a poglavito Njegovim djelovanjem, uspostavlja se novi odnos između Boga i čovjeka. Danas se ispunilo, kratak je komentar starozavjetnog teksta, koji je pročitao u sinagogi, a odnosi se na Njega. Imati pisanu riječ, imati privilegiju da je sam Pisac tumači veliko je bogatstvo. Riječ se održala do danas, ali i nerazumijevanje i protivljenje. Zaista se treba potruditi i čuti Božju riječ, a zatim je razumjeti i oživotvoriti. Liturgijski skup – sudioništvo u nedjeljnoj Svetoj misi – mjesto je na kojem slušamo Riječ, a vjera nam pomaže da je razumijemo. Nedjeljno okupljanje je sudjelovanje u blagdanskoj gozbi, to je sudioništvo u savezu s Bogom, koji se ostvaruje u našim zajednicama do svršetka svijeta. Zato je sudjelovanje na nedjeljnoj Sv. misi za vjernika više potreba, nego obveza.

Starozavjetni tekst govori o okupljanju Židova na Blagdan sjenica 444. godine prije Krista. Sav je narod na okupu. Ezra otvara Knjigu (nedjeljna biblijska čitanja) i sav narod ustaje. Blagoslovi narod i počinje čitati iz Zakona. Slijedi pokajnički čin (ispovijedam se …..), jer narod vidi razliku između Božje riječi i života koji provode. Na kraju je za sve pripravljen obilan stol (Euharistija, Sv. pričest). Prepoznatljiva je simbolika naših nedjeljnih okupljanja, simbolika Svete mise.

Pavao govori o duhovnim darovima – karizmama, koje su za dobro vjernika. Krist je Glava, vjernici su udovi njegova Tijela. Na taj način Krist živi i trpi sa svim vjernicima. Svi su “u jedan Duh kršteni i jednim Duhom napojeni.” Nema uglednih i neuglednih, većih i manjih, slobodnih i neslobodnih, svi su jednaki. Tako su temelji međusobnog poštivanja i uvažavanja različitosti davno postavljeni i od vjernika prihvaćeni. Zato je još teže shvatiti pokušaje nevjernika i agnostika, mnogobrojnih nevladinih udruga da nas o tome pouče. Drugovi i drugarice, mi to odavno znamo, a što je još važnije, tako i živimo.

Luka opisuje početak Isusova javnog djelovanja, kojeg stavlja u Nazaret, u sinagogu gdje je Isus dolazio na pouku, molitvu, najprije sa svojim poočimom Josipom, a onda sam, kao i svako drugo dijete koje ide na vjeronauk. Međutim, sada preuzima ulogu učitelja, ali ne tumači Zakon kao židovski učitelji. Proroštva su samo naviještala, tumačila. Isus naglašava novost, radosnu vijest – danas se ispunilo. Nije se hvalio, nije se isticao, ali je objasnio, poučio i primjerom pokazao. To je razlog da se Riječ održala do danas usprkos nastojanjima da se uništi, obezvrijedi, krivo tumači. Zahvaljujemo Božjoj providnosti i našim pravovjernim predcima, koji su Riječ čuvali, očuvali, nama je predali i zadužili nas da to isto i mi učinimo.