5. Uskrsna nedjelja
ZAPOVJED VAM NOVU DAJEM: LJUBITE JEDNI DRUGE, KAO ŠTO SAM JA LJUBIO VAS.
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Dj 14, 21-27
- Ps 145 (144)
- Otk 21, 1-5a
- Iv 13, 31-33a. 34-35
Isusovim uskrsnućem bitno se mijenja povijest svijeta. Staro, opterećeno grijehom, dokida se, a Krist postavlja novi sustav vrijednosti utemeljen na zakonu ljubavi. Bez ljubavi ništa smo. Temeljne ljudske vrijednosti bez ljubavi ne mogu opstati ni djelovati, a ljubavi nema bez sveze s Bogom. Opraštajući naše greške i propuste po novoj zapovijedi ljubavi Bog zaista stvara sve novo, ali i od nas traži zauzetost i sudjelovanje. Najmanje što možemo je priznati te pogreške i propuste, za njih se iskreno pokajati, odlučiti ubuduće drugačije postupati i zatražiti oprost kod Boga i kod ljudi. To će značiti da i mi činimo nešto novo.
Pavao i Barnaba obilaze crkve koje su utemeljili, da učvrste učenike u vjeri i postave im poglavare. Ističu se dvije temeljne sastavnice misionarskog utemeljenja Crkve. Prva je duhovni, navjestiteljski i pastoralni rad, što je naglašeno glagolima – učvrstiti, bodriti, ustrajati u vjeri, ući kroz mnoge nevolje u Kraljevstvo. Druga je postavljanje poglavara odgovornih za pastoralno i liturgijsko vodstvo crkava. Postavljeni su u pokorničkom i liturgijskom slavlju – “nakon molitve i posta” – što upućuje na sakrament svetog ređenja.
Kristovo uskrsnuće je rušenje starog svijeta grijeha, opačine i smrti i početak novog stvaranja, novog neba i nove zemlje. Kršćani vjeruju u život poslije smrti, ali konačna uspostava Kraljevstva dolazi s uskrsnućem mrtvih, posljednjim sudom, kada će staro uminuti i novo sve nastati. “Novi Jeruzalem” posve izgrađen silazi od Boga, ali gradi se i ljudskim djelima. Nema više smrti, ni suza, ni tuge, ni jauka, ni boli. Uklonjene su zauvijek neprijateljske sile – prijašnje uminu, a “Evo sve činim novo.”
Isus govori o “novoj zapovjedi”, zapovjedi ljubavi. Nova je jer je bit i sažetak Novog saveza, koji se temelji na Isusovoj ljubavi prema nama. Nova je jer označava novi život kršćanske zajednice usred sebičnog svijeta, nova je jer je znak i jamstvo novog neba i nove zemlje. Ljubav je poziv, poslanje, dar, izraz i znak Kristove prisutnosti u nama i među nama. Ljubav se ne zapovijeda, ne može se nametnuti. Ljubavi imamo, ako smo prema njoj potpuno otvoreni, ili je nemamo jer nismo stvorili preduvjete. Temelj je na kojem rješavamo sve u životu. Zahtjevna je jer Isus traži ljubav i prema neprijatelju, traži oprost i prema onima koji su nas progonili i još nas progone. U našem slučaju to se poglavito odnosi na drugove i drugarice. Ne pokazuju nimalo žala i isprike za najtežih 45 godina hrvatske povijesti. Na vlasti se ponašaju partizanski, a u oporbi vide oko sebe samo ustaše, reviziju povijesti i ustraju na svojem antifašizmu iako fašista oko njih nema. Sve jadno traže oprost za najteže ubojice, koji ne pokazuju žaljenje i ne traže oprost. Vjerojatno smo mi krivi što su osuđeni. Kada se pokaju, objasne kako su i s kim radili treba im oprostiti.
Po krštenju pozvani smo biti apostoli Kristove ljubavi, raditi za Božje kraljevstvo pravde i mira, bratstva i ljubavi, da se ono već sada očituje u našem vremenu. Sav naš rad u obitelji, na poslu, u Narodu i u Crkvi ima vrijednost ako je prožet takvom ljubavi. “Svaki je čovjek moj brat” ne znači ništa, mrtvo je slovo, ako to moj brat ne osjeti u mom odnosu prema njemu. To se može osjetiti samo ako smo, vođeni primjerom Krista, u sebi i za sebe umrli. Umrijeti sebi samima znači odreći se sebičnosti, samoživosti i sebeljublja. U slobodi, koju nam Bog daruje, možemo odlučiti prihvatiti ili odbiti ljubav, ali i odgovorno prihvatiti posljedice takve odluke. Ovo vrijeme puno krvavih obljetnica vezanih uz „oslobođenje“ od prije sedamdesetak godina veliko je iskušenje za takve odluke. Molimo dobrog Boga za pomoć, jer toliko učinjenog zla i toliko mržnje, a bez kajanja, ozbiljna je kušnja svakom vjerniku.
