7. Uskrsna nedjelja

AKO LJUBIMO JEDNI DRUGE, BOG OSTAJE U NAMA.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Dj 1, 15-17. 20A. 20C-26
  • Ps 103 (102)
  • 1 Iv 4, 11-16
  • Iv 17, 11b-19

Tko upozorava na pogreške i propuste nije popularan. Ako još ima pravo, ako sam ne radi pogreške i propuste na koje ukazuje postaje vrlo nezgodan, nepodoban. Smeta jer svojim načinom života još više naglašava propuste i pogreške drugih. Tako smo najbolje objasnili poslanje našeg uskrslog Spasitelja, njegovih apostola, ali i svih vjernika koji su po svetim sakramentima pozvani djelatno, aktivno sudjelovati u Božjem spasiteljskom naumu. Sami odabiremo svoju ulogu, vežemo se i živimo više ili manje uz Boga. Sukladno tome bezbožni svijet ponaša se prema nama. Isto tako ponašala se i prva zajednica vjernika prije dvije tisuće godina. Zadatak zajednice je izabrati dvanaestog apostola (i apostoli su birali) i oduprijeti se pogibelji i mržnji ovoga svijeta. Dvanaest simbolično označava povezanost s izabranim narodom, a treba ispuniti prazninu zbog izdajnika Jude. Oduprijeti se pogibelji i zamkama ovoga svijeta moguće je jedino kroz jedinstvo s Bogom. Do sada je to jedinstvo predstavljao Krist, a Njegovu ulogu poslije Uzašašća preuzima Crkva uz pomoć dara Duha Svetoga.

Djela apostolska opisuju izbor novog apostola. Mora biti svjedok Kristova spasiteljskog djela, jer je “vidio” i “slušao” Gospodina i može potvrditi da je Krist zaista uskrsnuo. Izborom novog apostola zajednica se opet okuplja oko dvanaestorice, kao temelja novog Izraela, koji je pripravan na dolazak Duha Svetoga.

Potpuno jedinstvo ostvariti će se u vječnosti, do tada jedinstvo s Bogom ostvarujemo odnosom jedni prema drugima – “Ako ljubimo jedni druge Bog ostaje u nama.” Sakramentom krštenja i mi postajemo apostoli, darovana nam je ljubav. Uz darove Duha Svetoga i naš požrtvovan i zauzet odnos prema vjeri i životu postajemo izvor zajedništva i promicatelji jedinstva među ljudima.

Isus o tome moli u velikosvećeničkoj molitvi na Posljednjoj večeri. Odlazi i zabrinut je za svoje učenike, kao i za sve nas. Ne moli da nas se uzme iz svijeta, da nas se oslobodi svih problema i nevolja, nego moli za našu jedinstvenost s Bogom i bližnjim. Svjestan je da će mnogi otpasti, a mržnja svijeta biti će još veća prema onima koji će načelno i čvrsto ostati. Juda je izdajničkim poljupcem pokrenuo lavinu izdajstava, mržnje, krivokletstva, koja su stajala života izdanih, ali i izdajnika. Mržnja svijeta ne temelji se na političkim, klasnim i ideološkim razlikama, već joj je temelj u prezrenoj i izdanoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Vjernici ne žive, a i ne mogu živjeti izvan ovog svijeta. Nemaju svoju državu, svoj jezik, svoju vojsku i policiju, svoje trgovine. Jedini izvor i temelj jedinstva ljudskog roda je jedinstvo Oca i Sina, a ako svijet to ne prihvati, a na žalost ne prihvaća, tada ne prihvaća ni vjernike. Ali to jedinstvo mora biti svjedočanstvo svijetu: “da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.” Jedinstvo je drugo ime za ljubav. I mi smo pozvani svjedočiti to jedinstvo i ljubav. To je velika odgovornost na koju, čini se, uopće ne pomišljamo. Zato kada budemo prigovarali drugima, a budemo, zapitajmo se, nije li njihovo ponašanje posljedica lošeg svjedočenja ili ne svjedočenja nas samih.

Nije istina i ljubav opredjeljenje svih oko nas. Vjerujem da i kao Narod imamo anđela čuvara. Naš, vjerojatno ima beneficirani staž, a možda ga Bog češće mijenja ili je na apaurinima. Ne tražimo za svoje progonitelje osvetu, ali nije dobro ni šutjeti, jer se tako naši progonitelji pretvaraju u napredne revolucionare s lijepim kapama ( šajkače) njihova djeca vodeći su političari, novinari i kolumnisti, a sve glasniji „osloboditelji“ i fol antifašisti, antifašizam koriste kao izgovor za neljudsku, protunarodnu i zločinačku partizansku prošlost.