Bazilika svetog Pavla izvan zidina
Karolina Kompes
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u studenom 2024. godine (11/2024).
Kako je nastala bazilika?
Na Ostijskoj cesti uzdiže se bazilika svetog Pavla izvan zidina, „najblistavija među rimskim crkvama, podignuta na mjestu gdje je pokopan apostal naroda“. Sama bazilika se nalazi u Rimu, izvan granica Aurelijevih zidina, odakle i dolazi naziv „izvan zidina“. Iako izvan Vatikana, Lateranskim ugovorom bazilici je dodijeljen poseban eksteritorijalan status kao vlasništvo Svete Stolice.
Prema nekim izvorima, bazilika je nastala na mjestu gdje je Timotej sahranio svojeg učitelja svetoga Pavla nakon što je Pavao osuđen na smrt te mu je odrubljena glava 65. godine. Car Konstantin je prvi dao podići malu crkvicu iznad groba svetog Pavla. Mnogo veća bazilika na tom mjestu izgrađena je potkraj IV. stoljeća. Na mozaiku na slavoluku zapisano je da je Teodozije započeo izgradnju, Honorije završio, a da je u doba pape Lava I. (440.–461.), carica Placidija obnovila i ukrasila baziliku. Ta blistava bazilika, jedno je od svjetskih čuda, uništena je u požaru 1823. godine. Ponovno je obnovljena na istim temeljima i po drevnim nacrtima u doba pape Pije IX. 1845. godine.
Vrt bazilike i ulaz u baziliku
Već se pri ulazu u grandiozan četverostran trijem, koji odrubljuje 150 stupova, stječe dojam da je posrijedi tipična rimska bazilika. U njegovoj sredini je veličanstven kip sv. Pavla. Pročelje je urešeno mozaicima koje nudi blještavilo zlata, boja i svjetlosti. Ulaz bazilike ima troja vrata. Jedna su brončana vrata, djelo Antonija Marainija iz 1930. godine. I u ovoj bazilica postoje tzv. Sveta Vrata (Porta Santa), napravljena su od bronce u jubilarnoj 2000-toj godini. Prikazani su različiti motivi života svetog Pavla, a otvaraju se svakih 25 godina za vrijeme Jubileja. Treća vrata su ukrašena 2008. godine i zovu se Pavlova vrata (Porta Paolina), a prikazuju četiri specifične scene iz Pavlova života. Prva scena je kamenovanje svetog Stjepana, druga je Pavlov put u Damask gdje se preobratio. Zatim susret svetog Petra i Pavla u Jeruzalemu i zarobljen Pavao kako nudi Gospodinu svoj najveći znak ljubavi: mučeništvo.
Prvi pogled
Unutrašnjost te petobrodne bazilike doima se veličanstveno i sugestivno. Ljudsko oko kao da se gubi lutajući u beskonačnim redovima stupova među koje se slijeva mistična svjetlost koja dopire iz dvostrukog reda prozora od alabastra. Odozgo je raskošan bijel i zlatan strop u renesansnom stilu, odozdo pod od tisuću odsjaja te u dnu ispod slavoluka predivan baldahin koji se uklapa u zlatnu pozadinu mozaika u apsidi. Između prozora i stupova dugi su redovi mozaičnih medaljona koji predstavljaju neprekidan niz papa od sv. Petra do Franje. Legenda kaže: kada nestane mjesta za medaljone u ovoj bazilici, bit će to kraj svijeta.
Unutar pročelja, pored dvaju stupova koji podupiru zidni vijenac, četiri su stupa od alabastra koja su nekad nosila golem Polettijev baldahin, iznad ciborija Arnolfa di Cambija. Mozaik na slavoluku dala je u V. stoljeću izgraditi carica Gala Placidija. Oštećen je u požaru 1823. godine, restauriran ne baš najsretnije, te ponovno postavljen na isto mjesto.
