Franjina braća, nositelji mira i dijaloga na Bliskom Istoku

RAZGOVOR S MONS. DOMINIQUE MATHIEUOM – NADBISKUPOM U TEHERANU

Mons. Dominique Mathieu jedini je katolički biskup rimskoga obreda u Iranu. Osim rimokatolika, tamo su prisutni i katolici drugih obreda, kao što su armenci i kaldejci. Mons. Mathieu rođen je 13. lipnja 1963. u gradu Arlon u Belgiji, gdje je odrastao, završio ekonomski fakultet pa potom pristupio Redu franjevaca konventualaca. Vrijeme novicijata proveo je u Njemačkoj, gdje je položio prve zavjete, a potom odlazi na studij teologije u Rim. 1987. u Belgiji je položio svečane zavjete, a dvije godine kasnije zaređen je za svećenika. Dugo godina djelovao je u rodnoj zemlji, gdje je obavljao više službi, među ostalim i službu provincijala tadašnje Belgijske provincije, koja je nakon duge povijesti zbog nedostatka fratara ugašena. No, to je za fra Dominiquea bilo providonosno, jer je mogao konkretnije ostvariti svoj dječački san o odlasku u daleke zemlje.

Put ga vodi u Libanon, gdje djeluje od 2013. godine. S iskustvom s Istoka pozvan je na službu u Rim, gdje se od 2019. brinuo o srednjoeuropskim provincijama i kustodijama kojima pripada i Hrvatska. Ipak, u siječnju ove godine papa Franjo odlučuje ga ponovno poslati na Bliski Istok, i to u Iran, zemlju iz koje su, kako se vjeruje, Mudraci koji su se došli pokloniti Isusu u Betlehem. A upravo fra Dominique, koji je inače strastevni promatrač zvijezda, voli usporediti svoj životni put sa slavnim putovanjem Mudraca. Razgovarali smo s njim u Rimu prije njegova odlaska u novu misiju. Otkrio nam je zanimljive detalje o svom pozivu i iskustvu boravka na Bliskom Istoku, izazove koji su pred njim i neke osobne zanimacije i hobije.

Podijelio je s nama i razmišljanje o Papinu putovanju u Irak, o međureligijskom dijalogu, te o stanju u Europi.


  • Čestitamo vam na biskupskom imenovanju i službi. Kako ste prihvatili ovu vijest? Je li Vas iznenadila?

Iako se nazirala mogućnost imenovanja, ostao sam iznenađen. Ali sam Gospodin zna s kojim tijestom želi praviti svoj kruh.

  • Kako vidite ovu odluku pape Franje da odabere baš nekoliko franjevaca koji će voditi biskupije po Bliskom Istoku (Libanon, Turska, Iran, Sveta Zemlja)?

Čini se prikladno tu Papinu odluku povezati s obilježavanjem osamstote godine od pohoda sv. Franje muslimanskim zemljama. Nakon savjetovanja i pažljivog proučavanja, Papi se prilažu tri osobe, među kojima odabire jednu koju smatra najprikladnijom za dotičnu misiju. U ovom periodu franjevci su izrazili svoju raspoloživost prihvaćajući tu vrstu službe.

  • Vaš apostolski put je vrlo bogat, od Belgije preko Libanona i Rima do Teherana. Možete li nam reći nešto o ovome zanimljivom putovanju?

Životni put na zemlji ima svoj početak i svoj kraj. Taj itinerarij poprima potpuno drugačije značenje kada se pretoči na razinu svemira. Tada on nestaje u Bogu. U tom smislu, Teheran je samo jedna nova etapa. Ostavljajući Istok da bih, zbog nove službe, došao na Zapad, u sebi sam osjetio unutarnji glas da ću se, poput Mudraca, vratiti na Istok nekim drugim putem. Potvrdu toga unutarnjeg glasa osjetio sam kad sam saznao vijest o biskupskom imenovanju. Vjerujem da je Gospodin, preko svoje Crkve, upravo ovako odredio.

  • Po rođenju ste Belgijac. Što najviše pamtite iz Vaše domovine?

To je, prije svega, susret latinske i germanske kulture; multikulturalnost glavnoga grada; zatim bogato kulturno-povijesno nasljeđe; raznoliki i zeleni krajolici; ukusna hrana i brojne druge stvari koje je teško sve nabrojiti.

  • Je li vam bilo teško kao jednome Europljaninu naviknuti se na novu kulturu i na novo okruženje?

Odrastao sam s otvorenošću prema drugima, asimilirajući dobro drugih, koje je postupno postajalo dio mene. Čar novih kultura i društava prilika je za osobni rast. Promjena sa pre-organiziranog Zapada, koji prekomjerno uzdiže pojedinca promičući individualizam, gdje prevladavaju propisi, na kaotični Srednji-Istok, gdje se naglasak stavlja na zajednicu i povjerenu riječ, dala mi je da dišem punim plućima.

  • Kakvo je Vaše iskustvo života u tako raznolikom društvu, gdje su prisutni kršćani različitih tradicija i obreda, zatim muslimani i drugi? Postoji li međureligijski dijalog? Postoje li plodovi ovog dijaloga? Kako ljudi međusobno žive?

Po sebi dijalog je jedna lijepa vrijednost, ali ga je teško provesti na području vjere. Poznajemo ga u obliku ekumenizma i međureligijskog dijaloga. Ranama iz prošlosti treba dati vremena da zarastu. Snažna pripadnost grupi, na Istoku, ne olakšava međusobno miješanje i na životu održava odijeljenost.

  • Bliski Istok je dio svijeta u kojem su neprestani sukobi i migracije. Kako vidite tu situaciju? Zašto su u tom području gotovo stalni sukobi?

To je zona koja zbog svojih resursa (gorivo i voda) još uvijek trpi post-kolonijalni utjecaj. Radi se o zemljama koje se olako optužuju da ugošćuju i promiču različite radikalne pokrete, te ih se napada pod krinkom preventivnog rata protiv proglašenih terorističkih pokreta. Ljudski život se slabo cijeni. Nadalje, pogoduje se testiranju novih oružja i ratne tehnologije. Tako, hranjena sukobima, svjetska ekonomija cvjeta. Stoga je ondje vidljivo kako je smrt jednoga čovjeka kruh drugoga čovjeka.

  • Jeste li ikad bili u Iranu? Jeste li upoznati sa stanjem ondje? Možete li nam ukratko opisati stanje u nabiskupiji koju vodite?

Nisam nikada prije bio u Iranu. Informirao sam se o situaciji Crkve u toj zemlji. Nadbiskupija je velika koliko i sama zemlja. Ima šest župa i četiri kapelice. Katedrala je smještena na posjedu Talijanskog veleposlanstva u Teheranu, nedaleko od Nuncijature. Veliki gradski centri su Teheran, Isfahan i Tabriz. Otprilike ima oko dvije tisuće katolika rimskoga obreda. Trenutno nema svećenika za taj obred. Što se tiče redovničke prisutnosti, ondje djeluje pet časnih sestara.

  • Koji su najvažniji izazovi s kojima ćete se susresti na čelu Teheranske nadbiskupije?

Jedinstvo maloga i raznolikoga stada oko osobe Utjelovljene Riječi u zajedništvu sa sestrinskim crkvama, i strukturiranje pastorala.

  • Što znači općenito za kršćane na Bliskom Istoku najavljeni posjet pape Franje?

Možemo reći da posjet pape Franje Iraku ima dvostruko značenje. Prije svega to je poruka ohrabrenja i nade kršćanima u Iraku i u cijeloj regiji. S druge strane, radi se o novim koracima u promicanju ljudskoga bratstva i međureligijskog dijaloga. Papa Franjo je do sada posjetio islamske zemlje s većinskim sunitskim stanovništvom, kao što su Maroko i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ta apostolska putovanja potaknula su značajne pomake u promicanju kulture susreta i dijaloga. No Papa, osim toga, želi posjetiti i zemlje koje su s većinskim šijitskim stanovništvom, kako bi odjek dijaloga bio to veći i poprimio još šire razmjere.

  • Budući da ste Belgijac, te ste dugo djelovali u Europi, kako vidite situaciju na starom kontinentu, osobito vjersku, te koji su mogući razvoji iste u budućnosti?

U Europi će se nastaviti nacionalne i etničke napetosti. Oduvijek je ovaj kontinent poznavao fenomen migracija. Jedino živeći duh enciklike “Fratelli Tutti” unutar naših zajednica, ujedinjeni u Kristu, moći ćemo pobijediti napasti separatizma i podijeljenosti, provodeći tako novu evangelizaciju djelom a onda i riječju.

  • Prilikom Vašeg imenovanja u priopćenju za javnost na stranicama Reda podsjećaju kako poznajete više od pet jezika te da se bavite astronomijom i gastronomijom. Odakle takve zanimacije?

Otac mi je frankofonske provenijencije, a majka je Flamanka. Belgija, potom, ima i treći službeni jezik, njemački. Osim ta tri službena jezika, u školi smo učili i engleski. A zatim su se s vremenom dodavali neki drugi, pa se onda završi govoreći mješavinu jezika (dodaje uz smijeh). Zanimanje za astronomiju, pak, seže u moje djetinjstvo, kada sam prvi put tijekom povoljnih uvjeta promatrao pomrčinu Mjeseca. Posljednjih godina, kada to dopuštaju vremenski uvjeti, bavim se astrofotografijom “Deep Sky”. Što se tiče gastronomije, uvijek sam volio dobru hranu. Godinama sam kuhao u samostanu u Bruxellesu. U Libanonu sam, pak, prikupio i podijelio sedamdesetak recepata za tipične belgijske slastice. Dakle, osim zbog igre riječi, sviđaju mi se bilo astronomija bilo gastronomija.

  • Jeste li posjetili Hrvatsku?

Kao generalni asistent nisam uspio otići u Hrvatsku zbog epidemiološke situacije vezane uz Covid-19. Ipak Hrvatsku poznajem od prije, posjetio sam ju više puta. Htio sam naučiti barem osnove hrvatskog jezika kako bih mogao predvoditi misno slavlje.

  • Rođeni ste 13. lipnja, na blagdan sv. Antuna Padovanskoga. Povezujete li svoju misiju s onom sv. Antuna, koji je rođen u jednoj zemlji, htio je ići u drugu zemlju i na kraju završio u trećoj zemlji?

Od mladosti sam se vidio kao misionar u nekoj dalekoj zemlji. Situacija u Belgijskoj provinciji, koja je gašenjem postala generalna delegacija, učinila je od mene misionara među siromasima u duši i tijelu u jednom marokanskom kvartu glavnog grada moje rodne zemlje. Nakon dvadesetdvije godine u Belgiji, službenim gašenjem naše Belgijske generalne delegacije, imao sam priliku pristupiti Provincijskoj kustodiji Istoka i Svete Zemlje, služeći u dva samostana u Libanonu: Sin el Fil i Zahle. Zatim sam, 2019. godine, dobio poziv obavljati službu generalnog asistenta za Srednju Europu u Rimu. To je hodogram u kojem je utkan Gospodinov plan i njegovo vrijeme. U svakoj od tih etapa pokazao mi se veoma blizu. Odatle moje geslo: “Deus meus, in te confido” (“Bože moj, u tebe se uzdam”). Stoga, bih svakoga pozvao na iščitavanje ili meditaciju vlastite povijesti, kao pojedinca, obitelji, naroda… kako bismo, svjetlom Duha Svetoga u molitvi i kontemplaciji, pronašli put koji je Bog zacrtao za svakoga od nas, moleći Isusa Krista snagu i ustrajnost u nasljedovanju.