Izlazak

Fra Bernardin Filinić

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u listopadu 2018. godine (10/2018).

Najznačajniji događaj Staroga Saveza jest Izlazak Hebreja iz ropstva egipatskog. Puno se puta ponavlja taj događaj posebno u psalmima. Josip je umro i sva njegova braća i nakon stotine godina u Egiptu zavlada novi faraon, koji se pobojao Izraelaca jer su se puno množili. Morali su raditi teške poslove. Kad i to nije pomoglo naredi faraon da se pobiju muška djeca, a samo ženska da se ostave u životu. Faraon je naredio da se sva muška djeca koje se rode Hebrejima bace u rijeku.

Neki čovjek iz Levijeva plemena oženi se. Žena zače i rodi sina. Sakrivala ga je tri mjeseca. Kad ga više nije mogla kriti stavi ga u košaricu i položi ga u trstiku na obali rijeke. Faraonova kći koja se došla kupati opazi košaricu i u njoj muško dijete. A sestra djeteta koja se blizu sakrila ponudi faraonovoj kćeri da će naći dojilju i dovede djetetovu majku. Ona uzme svoje dijete i othrani ga. Kad je dijete odraslo odvede da faraonovoj kćeri koja ga posini i dade mu ime Mojsije jer ga je iz vode izvadila. 

Kad je Mojsije već odrastao dođe među robove i vidje kako neki Egipčanin tuče Hebrejca. On ga ubije i zatrpa ga u pijesak. To se ipak saznalo i faraon ga htjede ubiti. Zato Mojsije pobjegne u midijansku zemlju. Tamo je kraj zdenca obranio sedam djevojaka i stado im napoji. Njihov otac pozove na objed i on ostane kod tog čovjeka koji ga oženi svojom kćeri.

Dok je Mojsije pasao stado svoga tasta, goneći stado dođe do gore Horeba i tu vidje čudan prizor: grm gori i nikako da sagori. Kad je prišao bliže Bog ga zovne: Mojsije! On se odazove. Bog reče ne prilazi  ovamo, izuj svoju obuću jer ovo je mjesto sveto. Ja sam, nastavi, Bog oca tvoga, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.

Vidio sam jade svoga naroda. Sišao sam da ga izbavim iz Egipta i odvedem u dobru zemlju kojom teče med i mlijeko. Čuo sam vapaje sinova Izraelovih. Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj. Mojsije se poboja ići faraonu i Bog mu reče: Ja ću biti s tobom! Kako ti je ime, upita Mojsije. „Ja sam koji jesam“ „Jahve“ reče Bog. I Mojsije oslonjen na jamstvo Božje ode u Egipat, ali faraon nije htio pustiti Izraelce na slobodu. Bog pridoda Mojsiju njegova brata Arona da mu bude na pomoć u govoru. Budući da faraon nije htio pustiti Izraelce na slobodu, Bog pošalje devet zala na Egipat. Kad je došlo najgore zlo: pomor egipatskih prvorođenaca, faraon pritisnut nevoljom pomora djece, bio je prisiljen pustiti. Izraelci su izlazili iz Egipta sa svom stokom i još su im Egipčani dali zlatnine da odu što prije da ne pomru.

Izraelci su od tada počeli slaviti Pashu i unaprijed u zahvalu za Izlazak. Četrnaestog dana prvog mjeseca u proljeću, svaka obitelj Izraelaca  zaklavši janje ili kozle i krvlju tih životinja poškropili su oba dovratnika i nadvratnike. Meso pečeno na vatri sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem pojeli su iste noći, jeli su žurno opasanih bokova, s obućom na nogama i štapom u ruci. Bog je zapovijedio: „Jedite žurno, to je prolaz Gospodnji, spomenčin Izlaska, Pasha Gospodnja. Tako su Izraelci slavili svake godine, a tako slave i danas.

I Isus je slavio tu Pashu sa svojim apostolima za stolom kada je ustanovio novu Pashu Euharistiju, prije nego što će otići na križ i treći dan uskrsnuti. I dalje je Jahve dao propis da se zakolju sva stoka  prvorođena, a prvorođena djeca da se otkupe. I kada djeca budu pitala zašto se to događa, zašto moramo bdjeti cijele noći, onda im otac tumači kako je Bog izbavio njihove očeve iz ropstva Egipatskog.

Bog je poveo Izraelce kroz pustinju prema Crvenom moru. Kad su faraonu kazali da je izraelski narod pobjegao, faraon se predomislio. Povede svoju vojsku u potjeru za Izraelcima. Kad su Izraelci vidjeli potjeru, pobunili se protiv Mojsija i htjeli se vratiti. Ne bojte se! – reče Mojsije narodu. Jahve će se boriti za vas. Bog reče Mojsiju da krenu na put, a Mojsiju da podigne svoj štap, ispruži ruku nad morem. Anđeo Božji koji je išao na čelo Izraelaca promijeni mjesto i stupi im iza leđa između vojske egipatske i Izraelaca, a tako i stup od oblaka stade im iza leđa te postade Egipćanima oblak taman cijelu noć. Mojsije je držao ispruženu ruku nad morem dok je Jahve valjao vode mora jakim istočnim vjetrom. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše na osušeno dno mora. Egipćani, faraonovi konji i konjanici krenuše u more za Izraelcima. Tada Mojsije pruži ruku nad morem i more se vrati u svoje korito. Tako vode slijevajući se natrag u Crveno more potope konje i konjanike i svu faraonovu vojsku koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I vidje Izrael pomorene Egipćane na morskom žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima i povjerova Izrael Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju. Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva Jahvi u slavu: „Zapjevat ću Gospodinu jer se slavom proslavio! Konja i konjanika u more je survao. Moja je snaga i moja pjesma Gospodin, jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bod oca moga njega ću veličati. Gospodin je ratnik hrabar. Kola faraonova i vojsku mu u more baci. Desnica tvoja Gospodine snagom se prodiči. Tko je kao ti Gospodine, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u čudima? Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, koje ti, Gospodine, svojim učini Boravištem. Svetištem, o Gospodine, tvojom rukom sazidanim. Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati. (Vidi: Izlazak. od 1. do 15. glave)