Je li fra Vilček ikada bio zaljubljen?
Moram napomenuti da je naš razgovor bio uglavnom na kajkavskom, dijalektu koji se govori u Zagorju. No fra Vilček rado spominje i slavonsku granu svoje obitelji. Majka mu je, naime, iz Đakova. I kad smo naš susret privodili kraju, kaže mi fra Vilček: „Kaj me ne buš pitala jesam li imal curu?“ Priznajem, zadivljena Božjom providnošću u njegovu životu i jasnoćom jednostavnosti i franjevačke blizine, to mi se pitanje učinilo sporednim. No odgovor je dirljiv i vrijedan pozornosti. „Pa, hajde, fra Vilček, idemo i o toj temi“, dodajem. „Prije mojeg odlaska u Zagreb imao sam jedinu djevojku u svojem životu. Do tada nitko sa mnom nije želio ništa više osim razgovora. Svima sam bio dobar za pričanje, ali ništa više od toga. Ta je djevojka bila osoba s invaliditetom (slabiji sluh), i ja sam to prihvatio. Od svih kriterija koje sam imao u životu, ona ih je gotovo sve ispunila. Naš je odnos polako išao prema ženidbi. Ali Bog me odvodio od toga, kao da mi je rekao: ‘Vilček, imam bolju opciju za tebe od ženidbe.’ I tako je i bilo.“ Danas je miran, sretan i ispunjen: „Svaki dan mirno legnem, a otkriće u duhovnom životu mi je ispit savjesti na kraju dana. Toplo preporučam to svima – u tišini sobe ili kapelice proći taj ispit kroz mir, priznajmo Bogu svoju grešnost, ali i zahvalimo na svemu primljenom, makar to bila i razočaranja. Sve predajte Isusu, i već sljedećeg dana krećete u novi izazov sa smislom.“ Duhovni pečat njegovu životu dalo je i hodočašće u francuski Paray-le-Monial, u Svetište Srca Isusova. Ondje je primijenio vježbu sastavljanja popisa bitnog i nebitnog u životu. Potom se nebitno baci, a bitno zadrži. Nakon šest mjeseci ponovite to s popisom bitnih stvari, razlučite bitno od nebitnoga. Tako će vam se iskristalizirati život. Ne bojte se, pogotovo mladi. Oni su danas u najvećem iskušenju. Boje se čistoće, a upravo ta čistoća daje vam snagu za vezu i za snažan duhovni put. Čistoća je blago koje nam Bog daruje da u njoj spoznamo vrednote ljudskih života. I molitva nam mora biti na prvom mjestu. Moje geslo i danas je: ‘Sve mogu u Onome koji me jača.’ (Fil 4,13) U Pismu sve piše, samo trebamo vjerovati. Vjera je temelj, a ljubav je poticaj da iz vjere živimo.“
Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 02/2024.
