Liječnici koji ljube Gospodina

NORMAN FULKERSON
Izvor: The American TFP: www.tfp.org
S engleskog prevela i prilagodila: Aleksandra Marija Chwalowsky

Jedna od najvećih zamjerki ljudi kada odlaze liječniku jest kako se čini da više pozornosti posvećuju zaslonima svojih računala negoli njima. Takav odnos prema ljudskome biću makar neizravno niječe potrebe duše. Suosjećanje i razumijevanje, toliko potrebni za ozdravljenje, nerijetko sasvim izostaju u spomenutim „otuđenim“ posjetima liječniku. Pacijent tada može steći dojam kako nije drugo doli hrpa podataka koju valja unijeti u računalo.

Međutim, postoje i liječnici koji iskazuju uistinu osobno zanimanje za svoje pacijente. Neki su čak i spremni priznati Božju ulogu u postupku ozdravljenja te preporučuju molitvu kao dio terapije.

KAKO BITI DOBAR LIJEČNIK: MOLITE SAT VREMENA DNEVNO

Upravo je na takvog liječnika naišao jedan od pripadnika udruge Tradition, Family and Property (TFP). Taj je liječnik predani sluga Majke Božje, prema metodi svetoga Ljudevita Montfortskog, te gotovo svakodnevno pohađa svetu misu. „Kada ste kod njega, imate osjećaj da vam je na raspolaganju sve vrijeme ovoga svijeta.”

Taj liječnik nije jedinstven samo stoga što si je postavio tako visoke norme, već i svoje vježbenike jednako uči. Primjerice, kada ga stažisti upitaju: „Koja je najvažnija stvar što je mogu učiniti da bih postao bolji liječnik?”, njegov odgovor glasi: „Molite sat vremena svakoga dana”. Ukoliko se potuže kako to jednostavno nije izvedivo, on kaže: „Nije stvar u tome možete li pronaći vrijeme za molitvu, jer je posrijedi nešto apsolutno nužno. Jednostavno morate tako činiti, nemate izbora.”

„PROVODITE VRIJEME PRED PRESVETIM”

Kako ne biste pomisli da je dobri liječnik plod naše mašte, riječ je o dr. Jose Fernandezu, obiteljskome liječniku iz Orlanda u državi Floridi. Posjeti njemu mogu potrajati i preko sat vremena, i to ne isključivo u pregledu, već u dobroj mjeri i osobnu prisnu razgovoru.

Pacijent primjećuje nešto osobito čim sjedne u čekaonicu i čuje sljedeću snimljenu poruku: „Znamo kako ste napeti kada dođete k liječniku, ali je najvažnije od svega da se opustite.” Dr. Fernandez u tom smislu svojim pacijentima neprestano upućuje riječi ohrabrenja, kako bi ih smirio i u njima potakao osjećaj pouzdanja.

„Pogledat će vas i posve uvjereno reći: ‘Bit ćete dobro, Gospodin će biti s vama.’” Naš je sugovornik od ovoga liječnika primio toliku empatiju te su mu se u jednom trenutku, dok ga je slušao, čak zasuzile oči. Nakon što mu je propisao odgovarajući lijek, uputio ga je k božanskome Liječniku.

„Morate provoditi vrijeme pred Presvetim,” rekao je dr. Fernandez. Potom mu je preporučio neka svakodnevno pribiva svetoj misi te se, na putu kući, zaustavi u obližnjoj kapeli vječnoga klanjanja, i ondje zadrži što je moguće duže. „Za tri mjeseca bit ćete novi čovjek, i vaš će problem s visokim tlakom nestati, jer Bog želi da ozdravite.”

„AKO JE BOŽJA VOLJA, OZDRAVIT ĆETE”

Jessie Walczak, prijateljica dr. Fernandeza, objašnjava kako nije uvijek bilo tako. Opisala je promjenu koja je nastupila kada mu je jedan kolega postavio izazov, upitavši ga je li on „katolički liječnik?” Dr. Fernandez je odgovorio: „Naravno! Katolik sam, i liječnik.” No, kolega mu je na to uzvratio: „Ne, nisam tako mislio.” Potom je dr. Fernandezu objasnio što istinski znači biti „katolički liječnik”: gledati u oboljelome Krista.

Dr. Fernandez kao da je u tom trenutku doživio istinsku Božju objavu. Postao je i bolji katolik, i uistinu izniman liječnik. Danas započinje dan zajedničkom molitvom sa svojim osobljem, koja uključuje dnevna misna čitanja, i uz njih vezana razmatranja.

Gđa Walczak zahvalna je za njegovu duhovnu preobrazbu, jer smatra kako joj je svojom mudrošću ne samo spasio život, već joj i omogućio imati još djece. Naime, nakon što je rodila svoje prvo dijete, dijagnosticiran joj je lupus. Prethodni joj je liječnik kazao kako neće moći imati više djece te mora stati uzimati sredstva za kontrolu rađanja. Kada je to odbila, rečeno joj je da će umrijeti. Bila je vrlo zbunjena, i nije znala što činiti. U takvom je stanju došla k dr. Fernandezu.

Opisala je kako joj je on vratio nadu. Neprestano je ponavljao: „Ako je Božja volja, ozdravit ćete i imati još djece, ali morate učiniti kako vam kažem”. Osim što joj je propisao nov režim prehrane, „propisao” joj je i klanjanje. Sa smijehom opisuje kako joj je doslovce napisao recept: „Ići na klanjanje dvaput tjedno, kao dio terapije”.

Zahvaljujući dr. Fernandezu, dok pišemo ovaj članak, Jessie je rodila svoje četvrto dijete, i zdrava je kao drijen!

RAZVITI POBOŽNOST PREMA SVETOME JOSIPU

Spomenuta njega nikako nije ograničena samo na one koji se skrbe o tijelu, već se odnosi i na one koji se brinu o umu. Upravo je tu Božji dodir možda i najpotrebniji. Jedan od mojih prijatelja imao je sreće naići na upravo takva psihijatra, dr. Richarda Fitzgibbonsa, u mjestu Conshohocken, država Pensilvanija. Prije toga je posjetio brojne druge psihijatre, koji su se zadovoljavali pukim propisivanjem lijekova. No, u dr. Fitzgibbonsu je pronašao psihijatra kojega više zanima odgovor na pitanje „zašto”, negoli na pitanje „što?”

Drugim riječima, zanima ga doprijeti do korijena samoga problema, prije propisivanja lijeka. Njegovo je područje stručnosti bračno savjetovanje, ali pomaže i muškarcima koji trpe od tjeskobe izazvane – između ostaloga – lošim očinskim uzorima. Zbog toga je mome prijatelju uvelike laknulo kada mu je dr. Fitzgibbons, istinski katolički psiholog, preporučio snažniju pobožnost prema svetome Josipu. Dr. Fitzgibbons jednako tako svaku konzultaciju okončava molitvom.

LIJEČNICI KOJI LJUBE GOSPODINA

Cilj ovoga prikaza nikako nije idealizirati liječničku struku, već samo istaknuti neke primjere – a ima ih još puno – liječnikâ koji očituju istinsku skrb za svoje pacijente. Čak i ako to izričito ne kažu, čini se kako jasno vide da pacijent ima i dušu, koja također ima svoje potrebe. Suosjećanje i empatija možda neće izliječiti tjelesnu ranu, ali će zato učiniti čuda kako bi umirili uznemirenu dušu.

Sveta Jacinta Marto, najmlađa fatimska vidjelica, kazala je: „Liječnici su izgubili sposobnost liječenja, jer su izgubili ljubav prema Bogu”. Prema riječima svetoga Ivana Evanđelista, nije moguće ljubiti Boga kojega ne vidimo, ako ne ljubimo bližnjega kojega vidimo. Upravo su zato spomenuti liječnici tako posebni, a to je ujedno i tajna njihova uspjeha. Kadri su liječiti ljude, jer ljube Gospodina.