Ivana Grabar

Tekst je izvorno objavljen tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u lipnju 2024. godine (6/2024).


Kada je Giti prije četiri godine dijagnosticiran DM1, tada se naveliko pisalo kako će u skorije vrijeme doći smart inzulinske pumpe. Pratila sam gotovo sve novitete na tom području, znajući da će kad-tad doći trenutak kada će Gita reći da pumpi.

Koliko god sam joj usputno spominjala pumpe, ona je odvažno, svaki puta rekla da ju to ne zanima. Poštivala sam njezinu odluku. Iako je dijete, smatram da ih trebam nekada čuti i uvažiti njihovu odluku. Pogotovo kada je šećer u pitanju. Ona ga ima. Ona je ta koju minimalno pet puta dnevno pikam i koja mi nikada nije zbog toga stvarala probleme.

Sjećam se jedne zgode, kada smo dogovorili kavu s jednim dječakom, koji od djetinjstva ima dijabetes i koji je tada imao OmniPod pumpu, bezkatetersku. Sjeli smo na kavu s tim dječakom i njegovim ocem i počeli nesmetano razgovarati. Dotakli se, tobože, slučajno šećera. Taj je dječak u tom trenutku izvadio pumpu i njoj htio pokazati kako se neće morati ubosti, a popit će sok. Pogledala je u mene i pitala: „Jeste vi dogovorili kavu, samo da me on nagovori na pumpu?”

Onda je Gita prošle godine krenula u školu. I muž i ja, jednoglasno smo se dogovorili  da inzulin neće biti u školi i da ga ona neće nositi sa sobom. Zašto? Koliko god je moje dijete ovisno o inzulinu i koliko god ona ne može bez njega, inzulin je smrtonosan, a djeca su razigrana. Ne daj Bože da se neko dijete, u žaru igre, odluči piknuti, baš kao i Gita. Najmanje što možemo, kao roditelji učiniti, da joj odemo u školu dati inzulin, kada je vrijeme obroka. Ovim putem, želim od srca zahvaliti Osnovnoj školi A. G. Matoš u Vinkovcima, na potpunom razumijevanju, za svaki naš dolazak, kako bismo joj implicirali inzulin. Ponekad smo, u jednom danu, znali doći i po dva ili tri puta, ovisno o vrijednostima guk-a.

I tako sam, početkom ove godine, istražujući po mrežnim izvorima gdje pratim novosti vezane za dijabetes, naišla na članak o Nano pumpi.

BEZ KATETERA. VODOOTPORNA. NAJMANJA. NAJLAKŠA (13,8gr). AUTO MODE. MOGUĆNOST PRAĆENJA NA DALJINU.

Zanijemila sam. Oči su mi se punile suzama. Sve ono o čemu smo mi nekada, prije četiri godine, samo čitali kao mogućnost, sada je tu, nadohvat ruke. U konzultacijama s Gitinom endokrinologinjom, na njezino oduševljenje, da se konačno raspitujemo za pumpu, obje smo znale da imamo poveću zapreku. Gitu.

Zamolila sam doktoricu da me uputi u proceduru, a da Gitu prepusti meni.

Danima sam razmišljala kako i na koji način, svojoj pametnoj, ali tvrdoglavoj djevojčici objasniti da imamo mogućost za jedan bolji, kvalitetniji i daleko jednostavniji slatki život.

Posjela sam ju i rekla joj kako ću joj nešto ispričati i da je molim da me sasluša do kraja. „Postoji jedna Nano spravica (izbjegavala sam termin pumpa, jer me u startu ne bi ništa slušala) i ta spravica ti radi tako, da ti kada želiš nešto jesti, uneseš ugljikohidrate i jedeš. Znači nema bockanja.”

„Mama, jel’ to Nano pumpa?”

„Je!”

„Znaš da ne želim pumpu!””

 „Znam, ali ajde barem pogledaj video.”

Nakon njega mi je rekla da ima dva uvjeta: prvi da želi Nano nositi na ruci, a drugi je da ju želi tek na ljeto.

„Dogovoreno!” – kakvo olakšanje, pomislila sam još uvijek s osjećajem da će ovo biti puno teže.

Ionako treba proći cijela procedura, razmišljala sam dalje o pumpi koja se kod djece preporuča staviti na ruku.

Imali smo toliko sreće. Odobrenje smo dobili u vrlo kratkom roku. Ja sam u tom periodu, često spominjala, kako jedva čekam da stigne Nano. Prije obroka bih joj govorila: „Jao, zamisli da je Nano sada ovdje, ne bi se morala pikati”.

Muž i ja smo prošli edukaciju, postavili smo pumpu. I  preporodili se.

U zadnje vrijeme, nakupljam u sebi neke nove emocije; siline zahvalnosti za tehnologiju i znanost koja raste iz dana u dan. Koja je nekadašnje naše samo snove, sada pretvorila u stvarnost. Zahvalnost na ljudima koji svakodnevno rade na poboljšanju svih mogućih pomagala u svijetu dijabetesa.

A ponajviše zahvalnost, na mojoj Čudesnoj, koja je Nano pumpu prihvatila kao svoju malu novu prijateljicu.