Od Salamona do sužanjstva
Fra Bernardin Filinić
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u siječnju 2019. godine (1/2019).
Na početku kraljevanja Gospodin se javio Salomonu u snu i reče mu: „Traži što da ti dadem?“ „Podaj svome sluzi mudrost da može suditi svome narodu, razlikovati dobro od zla“, odgovori Salomon. Bogu je to bilo drago. Darovao mu je mudrost i više od toga, bogatstvo i slavu. Očitovao je to brzo na presudi dvjema ženama koje su svojatale jedno dijete. Salomon je lukavo rekao da raskomadaju i prepolove dijete. Prava je majka odmah spremno rekla da dadu dijete drugoj ženi, samo da ostane živo. I tako je kralj prepoznao pravu majku i dao njoj živo dijete.
Salomon je sagradio Hram Gospodinu i uresio ga, a oltar obložio zlatom. Dva kerubina, koje je dao izraditi od maslinova drveta, također je obložio zlatom. Vrata od čempresa također je obložio zlatom. Sagradio je predvorje od tesanog kamena. Salomon je dovršio gradnju Hrama za sedam godina. Kad je Hram dovršen, svećenici donesu Kovčeg saveza i stave ga u Svetinju nad svetinjama. Kralj tada blagoslovi sav Izraelski narod i izreče molitvu: …“Zar će Bog doista boraviti s ljudima? Ta nebesa ne mogu ga obuhvatiti. „Bože moj, usliši vapaj i molitvu moju. Usliši molitvu naroda svoga, usliši i oprosti grijehe naroda svoga“. I posveti Hram. I sedam su dana slavili posvetu Hrama.
I Salomon se pokvario. Uzeo je puno žena i počeo je štovati tuđe bogove, koji to i nisu. Jahve se razgnjevi na njega. Jeroboam je podigao ustanak protiv kralja, ali izgubio i pobjegao. Salomon je umro, pokopaše da kod otaca njegovih u Davidovu gradu Jeruzalemu. Naslijedi ga na prijestolju njegov sin Roboam. Zbog velikih podavanja kralju, pobuniše se Izraelci i odijeliše se od Davidova doma i postaviše za kralja Jeroboama. Samo pleme Judino ostane uz Roboama. Tako se od Jeruzalema odijeli sjeverno kraljevstvo. Da ne bi išli Izraelci žrtvovati u Hramu u Jeruzalemu i tako se možda vratili u zajedništvo svoje braće. Jeroboam dade sagraditi hram u Betelu i postavi svećenike. Tako se razdijelilo kraljevstvo za mnogo godina.
Poslije mnogo godina Bog podiže proroka Iliju, koji je naviještao pravdu Jahvinu. Posebno je došao u sukob s bezbožnim kraljem Ahabom. Pobijedio je Baalove proroke. Bio je umoran od silne borbe za pravu vjeru i molio je Boga da ga uzme i Bog mu javi da umjesto sebe pomaže Elizeja za proroka. Ilija baci svoj plašt na Elizeja, ovaj odmah ostavi volove i pođe za Ilijom. Kad su Ahab i žena mu Izabela ubili Nabota i prisvojili njegov vinograd, Ilija mu je zaprijetio, Ahab se pokajao i ubrzo umro. Poslije smrti Ilijine i njegova uznesenja, preuzme Elizej proroštvo nad Izraelom. Ozdravi aramejskog vojskovođu Naamana čudom na rijeci Jordanu.
Znamenit je prorok Izaija, koji je navijestio i rođenje Emanuela i muku Kristovu u više navrata. „Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti.“ Prorok Jeremija je opominjao narod da ne griješi. Ako budu griješili, doći će neprijatelj i razoriti Hram i grad. Ali oni ga nisu slušali, nastavili su griješiti i htjeli su ubiti proroka. I dođe Nabukodonozor i razori hram i grad, a ljude odvede u babilonsko sužanjstvo. Prorok Ezekijel opominjao je narod i prije i za vrijeme sužanjstva, ali je naviještao i nadu. Prorok Danijel bio je, zbog mudrosti svoje, na kraljevskom dvoru u Babilonu, ali Danijel i njegovi drugovi Mišael i Azarija nisu se htjeli pokloniti zlatnom kipu koju je dao saliti kralj i zato ih kralj dade baciti u užarenu peć. Ali nisu izgorjeli nego pjevali pjesmu stvorova, koju Crkva i danas pjeva na Jutarnjoj prvog i trećeg tjedna, a skraćenu pjesmu na Jutarnjoj drugog i četvrtog tjedna. Kako im oganj nije naudio, kralj zapovjedi da izađu. Tada kralj počasti trojicu mladića, i hvalio je Boga nebeskoga. Baltazar nasljednik Nabukodonozorov, priredi gozbu i za gozbe na zidu se pojavi ruka koja je najavila svršetak Baltazarova kraljevstva. Iste noći Baltazar je ubijen, a perzijski kralj Darije preuze kraljevstvo.
Prve godine svoga vladanja kralj Kir, nasljednik Darija, objavi svemu svome kraljevstvu da se prognanici Judejci vrate u Jeruzalem i da obnove grad i Hram, obdarivši ih srebrom i zlatom. Za Ezre i Nehemije obnovljen je Hram i grad. Na svečanosti tom prigodom Ezra je s povišenog mjesta čitao Zakon tj. Torah. Potom Nehemija proglasi da je ovaj dan posvećen Gospodinu. I narod je blagosljivao Gospodina.