Prokušanost naše vjere rađa postojanošću!

Jedan me očev savjet pratio cijelo vrijeme kroz život. Često mi je znao reći: „sine, mudrost je bolje nego jakost!“ Nekada mi nije bilo jasno što je govorio, ali bio je to jedan, od tri zlatna savjeta, koji je zasjao u trenutku kada je trebao. I da, kada pitaš nekoga za savjet, jesi li spreman primiti ono što ćeš čuti? Nisam često puta bila ta. No, slažu se kockice s vremenom. Na današnjoj kavi imam želju promišljati o strpljivosti i zašto je ona važna. Pa…možda ti se čini da ovaj savjet o mudrosti i jakosti nema veze sa sljedećim mislima, ali itekako su povezani. Stani na sekundu i zamisli sljedeće. Voziš se u helikopteru. Lijepo je vrijeme i sve je super, no najednom se oblaci počnu komešati i krenula je oluja. Vrijeme ljulja tvoj helikopter. Ne, ne voziš ga ti. Ti se nalaziš na mjestu kopilota, ali tko vozi taj helić? Kome toliko vjeruješ da mu prepuštaš da te vozi? Tko ti dolazi u misli kada kažem riječ „strpljivost“? Mogao si izabrati bilo koje osobe, ali ti si izabrao baš ove koje su ti došle u misli. Njima povjeravaš svoj život – u svemu.

Prva asocijacila na strpljivost za mene je Marija. Zašto? Anđeo Gabrijel joj je rekao fenomenalnu stvar – da će joj se dogoditi nešto što ni sama ne razmije. Mislim da je strpljivost usko povezana s vjerom u Boga. Strpljivost je element kojom nas Bog sebi privlači na sebi jedan svojstven način. Fundamentalna stvar. Ima Bog mnogo načina, ali izabire često baš strpljivost kako bi i nas uzdigao i stvarao od nas ono najbliže anđelima. Što ne? Mariju krasi ta tiha strpljivost i mislim da je zbog toga najljepši primjer kako da se i mi danas snađemo u svojim situacijama. Od odlaska i bijega u Egipat, kada se Isus izgubio, kada je bio mučen i razapet, a najveće njezino strpljenje je vidljivo pod križem gdje je bila kada su svi pobjegli i napustili Isusa. Ona je tamo STAJALA. Nije pokleknula iako je bolilo. O strpljivosti je govorio i Papa Franjo u Domu svete Marte kada je, nadahnut riječima iz poslanice svetog Jakova apostola, upozorio na razliku između kršćanskog strpljenja i ravnodušnosti. Istaknuo je strpljivost kao vrlinu i poslao time strelovitu poruku/pitanje – Što znači biti strpljiv u životu i u kušnjama? Strpljivost je stvarno vrlina onoga koji je na putu, a ne onoga koji je zatvoren i ne živi. Mislim da je savršeno zaključio jer iako se strpljivost kao takva doima kao statična, ona je itekako vrlina onih koji su sve samo ne statični. Slažeš se? Razgovarajući s jednim prijateljem shvatila sam da nije za sve ista ta sveta strpljivost. On ju uopće ne percipira i zapravo je odbacuje. Jer je više puta dobio ništa nego nešto zauzvrat. A eto…Marija je isto to mogla reći jer sigurno nije sve shvaćala, ali prepustila se Bogu i ustrajala na putu kojim je odaabrala koračati. U svemu tome, mudrost je očito bolja nego jakost. Marija je svoju strpljivost gajila u Božjoj mudrosti, moj prijatelj gaji jakost u svojoj snazi. Pa ti vidi što je bolje! Odlučna je bila Marija u tome da će njezin život biti proslavljen od početka do kraja baš u toj milosti na tom putu. Činila je većinu toga u tišini, a na kraju proslavila Dobro. Jer je mudrost stvarno bolja nego jakost želim ti da tražiš Mariju da te vodi na putu strpljivosti i da u njoj budeš aktivan. Da srce ne ohladi za Dobro nego da u prokušanosti vjere i tebe oblikuje postojanog!