Asertivnost je sposobnost izražavanja vlastitih pozitivnih i negativnih misli i osjećaja, na neagresivan način i bez kršenja prava drugih osoba. Biti asertivan znači jasno reći što mislite, osjećate i želite na pristojan i odlučan način, bez očekivanja da će uvijek biti po vašem. Netko je prirodno asertivniji od drugih, a netko je agresivniji ili pasivniji u komunikaciji.

Agresivna osoba zahtjeva i naređuje, optužuje i krivi druge, ne priznaje svoje pogreške, kritika je usmjerena na osobu, a ne na ponašanje osobe, ne sluša i prekida sugovornika, glasno govori, agresivno gestikulira, zuri u sugovornika.

Pasivna osoba izbjegava raspravu, većinom šuti ili puno priča, a pri tome ne kaže svoje mišljenje, ne izražava svoje mišljenje, nego ponavlja tuđe, brzo priznaje svoju pogrešku i često se ispričava, govori tiho, ne podiže glas, većinu vremena ne gleda u oči, smiješka se i stalno kima glavom.

Pasivno agresivna osoba iznosi sarkastične, ironične primjedbe, rijetko iznosi svoje mišljenje javno, često je “general poslije bitke”, uvijek je “žrtva” (Naravno, uvijek ja sve moram …), ne pokazuje prave osjećaje, optužuje druge za svoje frustracije.

Asertivnost nije nešto izmišljeno, već nešto što jest u nama, što se može naučiti i razvijati. Biti asertivan bazično uključuje poštovanje sebe i drugih; asertivan čovjek ima bazično vjerovanje da njegova mišljenja, vjerovanja i osjećaji su jednako važni kao i bilo koga drugog. Kad je netko asertivan to znači da je u kontaktu sa svojim vlastitim potrebama i željama, ali ne na način da ide za njima pod bilo koju cijenu.

Asertivna osoba aktivno sluša, pri tome gleda u oči i pokazuje osjećaje, poštuje druge i to traži za sebe, jasno, konkretno i direktno govori, glas prilagođava situaciji, iskazuje svoja očekivanja i osjećaje, pozitivno izriče prigovore (kritiku) , zna pohvaliti druge, preuzima odgovornost za svoje riječi i djela, spremna je ispričati se kad pogriješi, zna se kontrolirati.

Ono što je tipično za asertivan govor je korištenje JA poruka – npr. “Osjećam se povrijeđeno, ljuto,…“ umjesto da se koristi TI termin npr. “Ti si me povrijedio, naljutio…“ koji će izazvati osjećaj krivnje kod druge osobe. Ukoliko vam nešto smeta u postupku druge osobe, prenesite joj to u terminima ponašanja, a ne opisom karakteristika ličnosti te osobe. Npr. puno je prikladnije reći: „Ja sam jako razočaran što si zakasnio na naš dogovor“, nego da kažete: „Stvarno si neodgovoran, uvijek kasniš“. Možete koristiti slijedeći obrazac – Kada ti (neokrivljavajući opis ponašanja druge osobe), osjećam se (vaše emocije, ako je prikladno), jer (zbog čega je ponašanje druge osobe problem- konkretni efekti) i želio bih (što želite da se dogodi).

Biti asertivan znači izraziti sebe jasno, direktno i adekvatno; znači prepoznati svoje snage i ograničenja. Teško je biti asertivan ako niste iskreni prema svojim razmišljanjima i osjećajima. Koji su razlozi da nismo i češće asertivni? To su strah da ne razočaramo druge , strah da ne budemo odbačeni, osjećaj odgovornosti za tuđe osjećaje te nedostatak samopouzdanja. Biti asertivan znači preuzeti odgovornost za svoj život i svoje izbore. To znači i stvarati svoje vlastite odluke, radije nego se jednostavno prepustiti struji tuđih izbora. Kada naučite biti asertivni, naučit ćete puno o sebi jer ćete intenzivnije opažati svoje ponašanje.