Svetac s kojim se odnos počinje u obitelji

Tanja Maleš
Tekst je izvorno objavljen tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u lipnju 2024. godine (6/2024).
Prepuni dojmova s hodočašća u Padovi, hodočasnici se vraćaju ohrabreni milošću, uslišanjem, zahvalom, svjedočanstvom. I odjeke svoje duše rado podijele za Veritas. Među hodočasnicima su bile i četiri medicinske sestre s Instituta za tumore. Dora (25) je sada drugi put posjetila Padovu, a hodočašće je posvetila molitvi za najboljeg prijatelja Antuna i nećaka Luku. Tu je i neizostavna molitva za obitelj i za bolesnike u bolnici s kojima radi. „Pobožnost sv. Antunu doživjela sam na Svetom Duhu zahvaljujući kolegici Martini koja me nagovorila da dolazim na Duhovno-duhovite večeri četvrtkom. Tako je krenuo moj put sa sv. Antunom. I osjećam njegove plodove.“ Ruža (25) je, pak, na prijedlog kolegica, prvi put krenula u Padovu. Njezina nakana bila je molitva za bolesnu tetu. Martina (35) je kolegicama pronijela glas o hodočašću: „Sveti Antun moj je svetac još od srednje škole. Bila sam davno i na Antunovskom hodu u Padovi, a sada kad se pružila prilika, na srcu mi je bio ponovni odlazak u ovaj kraj. A što mogu naučiti od sveca? Ne pouzdavati se u svoje snage, već u Božju volju.“ I Martina je hodočašću dodala molitvu za bolesnog kolegu, a kod sv. Luke se prisjetila i bliskih bolesnika. Jelena (34) je četvrta u ovom timu medicinskih sestara na hodočašću: „Sveti Antun je prisutan u mojem životu od trenutka kada je moja majka saznala da me nosi pod srcem. Tako da nisam ja njega izabrala, nego moja mama. Kad je saznala za trudnoću sa mnom, odlučila je postiti utorke u čast sv. Antunu za mene. I tako čini i sada. Nisam ni svjesna koliko me prati njegov zagovor i što je sve učinio za mene, a da možda i ne znam. Zato mi nije teško doći u Padovu. On je moj svetac.“ Jelena Padovu doživljava kao pravu mjeru duhovnosti za vlastitu dušu.