id-4648208

Nikola Kuzmičić

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u lipnju 2019. godine (6/2019).


Na prvom satu vjeronauka svojim učenicima prvih razreda, koji su tek upisali gimnaziju, poželim dobrodošlicu u VIP avanturu. Podsjetim ih da je VIP (ili V. I. P.) kratica riječi very important person što u prijevodu znači veoma važna osoba. Vjeronauk nam ponajprije želi posvijestiti tu činjenicu. Svatko od nas je veoma važna osoba. Svatko od nas je jedinstveno i neponovljivo Božje stvorenje. Potom im napomenem da će na vjeronauku morati na svakom satu imati obvezatni pribor. Kad ih upitam što bi to bilo, počnu nabrajati knjige, bilježnice i druge materijalne stvari, a ja ih pokušam naučiti da je puno važnije da na svakom satu imaju svijest o svojoj jedinstvenosti i neponovljivosti, spoznaju o tome da su željena i voljena Božja djeca, te da je važno da uza se imaju samopoštovanje i poštovanje drugih, radoznalost, kreativnost, kooperativnost i spremnost na VIP avanturu.

Osim toga, kratica VIP može imati još jedno značenje. Može značiti – vjeronauk izborni predmet. Time si posvješćujemo drugu veliku istinu koju nam vjeronauk svojim sudjelovanjem u odgoju i obrazovanju svakoga pojedinog čovjeka svjedoči. Mi ljudi možemo birati. Možemo birati između dobra i zla, između Puta i stranputica, između Istine i laži, između Života i smrti. Ne ovisimo o hirovima prirode niti o predodređenoj energiji neosobnih sila, nego smo u mogućnosti slobodno birati prihvaćajući posljedice izbora.

Nakon što nam postane jasno koliko smo doista vrijedni i da smo u mogućnosti opredijeliti se kako ćemo proživjeti darovano nam vrijeme nepoznatoga roka trajanja, preostaje nam napraviti i treći korak. Preostaje nam krenuti u avanturu življenja kršćanstva. Sudjelovati kao sustvoritelji u izgradnji novog neba i nove zemlje. Život se može definirati na različite načine, ali je veoma poticajno kad ga doživljavamo kao avanturu. Uzbudljivu pustolovinu povratka u krilo očevo koje u sebi krije mnoštvo nepredvidivosti, problema, poteškoća, muka i tuga, ali nam nikada ne oduzima želju za životom, te volju za putovanjem i radost što imamo cilj svoga postojanja.

Na kraju četvrtoga razreda pripremim svojim učenicima prezentaciju s osnovnim stvarima koje im želim ponoviti na kraju zajedničkoga hoda kroz našu VIP avanturu. Prva slika na toj prezentaciji u sebi ima tri elementa. Na samom dnu je napisana godina našega prvog susreta i našeg rastanka. Ali crtica prije tih godina, a pogotovo ona nakon tih godina, podsjeća ih da je naš zajednički suživot tek dio njihova života, ali da u tkanju života i naše isprepletene niti imaju svoje mjesto i svoju važnost.

Na sredini prezentacije je fotografija, na kojoj i opet moraju gledati mene. Ovaj put je u središtu natpis na mojoj majici OAMDG. Time im želim poručiti da sve ono što smo zajedno prošli, kao i sve ono što će još u življenju proći na putovima kojim krenu, treba biti Bogu na slavu. Sve na veću slavu Božju.

I pri vrhu slike je natpis VIP avantura. Natpis koji im doziva u pamet one prve dvije stvari koje sam im govorio kad smo se tek upoznali, ali im želim na kraju poručiti da kratica VIP može imati još jedno značenje. Značenje koje ih zamolim da ponesu u ostatak svoga života i da žive po tom načelu. A to načelo je Voli i pomaži. Ljubiti i činiti dobra djela u životnoj avanturi, Bogu na slavu i ljudima na korist.