Vječni život i zažmireno oko

U svom čudesnom predavanju pod nazivom “Vrtlog grijeha”, fra Ante Vučković priča o priči u kojoj je kralj David legao s prelijepom ženom Urije Hetita, pa zatim, kad su mu se izjalovili planovi o prikrivanju grijeha, daje ubiti nesretnog Uriju kako bi, on sam, neokrznut krenuo u daljnji život s trudnom Bat-Šebom. Tada Davidu dolazi prorok Natan, koji će preko priče o siromašnom seljaku i jedinoj mu ovčici, svemoćnome kralju otvoriti oči i pokazati kako stvari zapravo stoje. Fra Ante nam tu, između ostalih mnogobrojnih detalja, usmjerava pogled na proroka Natana i njegovu hrabrost, hrabrost koja se ne boji jačem i moćnijem od sebe, onom koji mu u svakom trenu može otkinuti glavu, reći surovu istinu. A Natan je mogao reći Davidu u lice – „Ti si taj čovjek!“ – samo zato što je svoju snagu i autoritet izgovorene riječi crpio i temeljio u Bogu. Jer Bog koji je u vječnosti, nadilazi svaku prolaznost i svaki strah pred svjetovnim problemima i prijetnjama. Ovo, svakako, lakše zvuči napisano nego kad se treba pretočiti u svakodnevni život.

Vjerujemo li i mi u Boga? Vjerujemo li u život vječni ili u život s rokom trajanja?

Crkva je putokaz ovome svijetu i ona uprisutnjuje Kristov način nošenja stvarima u kojem nema kompromisa oko Istine. Ali, nažalost, i ona je sazdana od ljudi, pa su žmirenja i njezin sastavni dio. Rezultat je jednako loš – a to je izostanak svjedočenja o tome kako ništa nije vrijedno ugrožavanja šanse za život vječni.

Zaista, vjerujemo li mi u život vječni?