Bazilika svetog Ivana Lateranskog – Vodič kroz Zlatnu baziliku

Struktura bazilike

Današnji izgled fasade glavnog ulaza bazilike možemo zahvaliti arhitektu Alessandru Galileiu, nećaku kardinala Corsinija koji je u to vrijeme bio arhiprezbiter bazilike. Sredinom 18. stoljeća Alessandro je obnovio veći dio bazilike, uključujući i vanjski dio građevine. Bazilika ima pet ulaznih vrata od kojih su središnja brončana vrata zapravo vrata rimskog Senata s brda Kapitolija, jednog od sedam rimskih brežuljaka, i time su starija i od same bazilike. S desne strane su Sveta vrata koja se otvaraju svakih 25 godina tijekom Jubileja; što znači da ćete, ako posjetite baziliku sljedeće godine, imati priliku ući u baziliku kroz Sveta vrata. Prije ulaska u baziliku, u poluotvorenom predvorju nalazi se kip cara Konstantina kojeg se datira u 4. stoljeće. 

Ulaskom u baziliku dolazi se do glavne središnje lađe dugačke 90 metara, odnosno glavnog prolaza prema oltaru. Glavnu lađu kod oltara siječe bočni brod (transept), prolaz koji daje novi izgled tlocrtu crkve – oblik križa. U sredini toga presjeka nalazi se oltar iz 14. stoljeća s relikvijama apostola Petra i Pavla. Ispod toga veličanstvenog gotičkog ciborijuma nalaze se i grobna mjesta pape Martina V., Aleksandra III., Sergija IV., Silvestra II. i Klementa XII. Bogato ukrašen pod i zlatni strop napravio je Giacomo della Porta po dizajnu svojeg patrona, Michelangela.

Srce bazilike

Uz zid središnje lađe, od dna bazilike prema oltaru, nalaze se kipovi apostola i evanđelista visoki oko 4 metra. Crkva je dodatno ukrašena freskama dvanaestorice proroka te reljefima 12 biblijskih prizora, koji se mogu pronaći iznad kipova apostola. Središni dio bazilike osvijetljen je prirodnim svjetlom zbog prozora koji okružuju lađu. Iza oltara nalazi se predivno ukrašena kupola apside koja prikazuje mnoge svece koji su izabrani na simboličan način. Nažalost, kupolu je teže vidjeti iz bliza jer se nalazi iza oltara oko kojega je pristup ograničen, stoga joj se možemo diviti izdaleka. Za kupolu je zanimljivo spomenuti kako je krajem 13. stoljeća za njezinu obnovu bio zaslužan papa Nikola IV., prvi papa iz franjevačkog reda, koji je osobito bio zainteresiran za umjetničko pokroviteljstvo. Ideju mozaika izvršila su dva franjevca, Jacopo Torriti i Jacopo da Camerino. U središtu mozaika je Isus, a s Njegove lijeve strane Djevica Marija. Pored Marije nalaze se sveti Pavao, sveti Petar i u manjem mjerilu sveti Franjo. S druge strane se nalaze sveti Ivan evanđelist, sveti Andrej, sveti Ivan Krstitelj i ponovno u manjem mjerilu sveti Antun Padovanski.

Kapelice unutar bazilike

Prolazeći kroz baziliku s lijeve i desne strane mogu se primjetiti mnoge kapelice koje su se gradile postepeno u odnosu na glavnu lađu. Većina njih su obiteljske kapelice odnosno kapelice koje su dobrostojeće arisokratske talijanske obitelji toga vremena dale izgraditi.

Kapelicu Corsini dao je izgraditi papa Klement XII. kao kapelicu obitelji Corsini, budući da je i sam papa bio dio te poznate aristokratske obitelji iz Firenze. Kapelica je dovršena 1735. godine i posvećena svetom Andreu Corsiniju (14.st.), biskupu Fiesole, čiji je portret u mozaiku na oltaru same kapelice.

Kapelica Tornoliase nalazi se s desne strane bazilike te je zanimljiva po svojoj zlatnoj kupoli samo s jednim otvorom na vrhu kupole kroz koji dolazi vanjska prirodna svjetlost. Nastala je na mjestu gdje je nekada bila kapelica svetog Ivana Nepomuka nakon što je obitelj Tornolia odlučila izgraditi vlastitu. Obitelj Tornolia bila je jedna od najvažnijih rimskih obitelji tijekom 18. i 19. stoljeća koja je stekla bogatstvo upravljajući financijama Vatikana.

Svete stube i Sancta Sanctorum

U zgradi preko puta Lateranske palače i bazilike svetog Ivana Lateranskog nalazi se Sancta Sanctorum, privatna kapelica koju su pape koristili do početka 14. stoljeća i Scala Sancta tj. Svete stube. Papa Siksto V. je tijekom izgradnje Lateranske palače dao premjestiti 28 mramornih stuba iz prijašnje palače. Prema legendi sveta Helena, majka cara Konstantina, u 4. stoljeću dala je prenijeti brodom ove stube u Rim iz pretorija Poncija Pilata u Jeruzalemu. Ako pretpostavimo da su autentične, ovim stubama je Isus hodao do mjesta suđenja prije raspeća. Iz tog razloga već stoljećima hodočasnici dolaze na to mjesto i na koljenima se penju do vrha stuba u počast muci Isusa Krista. Stube su 1700-tih zaštićene drvom, no nakon obnove 2019. su po prvi puta u 300 godina bile otkrivene te su se tada hodočasnici imali priliku penjati po originalnim stubama. U međuvremenu su ih ponovno prekrili drvom.