Lipanjsko hodočašće i svećenički jubilej
Tanja Maleš
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u srpnju/kolovozu 2024. godine (7/8/2024).
Lipanjsko hodočašće u Padovu okupilo je dvjestotinjak sudionika iz raznih krajeva Hrvatske, a da 1. lipanj bude poseban dan pobrinula se i Providnost. Naime, toga dana svetom misom u bazilici svoju 10. obljetnicu svećeništva proslavio je fra Vladimir Vidović, organizator hodočašća, glavni urednik „Veritasa“ i voditelj Pučke kuhinje.
Najljepše se slavi u Euharistiji
Od četiri popunjena autobusa, svaki je imao svoju priču, a onaj prvi i slavljeničku. Naime, fra Vladimir je na hodočašće poveo i volontere Pučke kuhinje, nositeljice njezinog rada Željku i Mariju, koordinatora volontera fra Vilčeka, svoje suradnike, obitelj i prijatelje. „Neću imati drugog slavlja osim ovoga kojega mi je Providnost namijenila. Naime, već odavno je predviđen ovaj lipanjski termin za hodočašće u Padovu. Kako je meni 31. svibnja deseta obljetnica svećeništva, nisam mogao niti zamisliti veličanstveniji način obilježavanja tog jubileja“, rekao je fra Vlado na početku mise u bazilici zahvalan za sve što je obilježilo njegovo svećeničko služenje do sada, na službama u Puli, Sisku, Kanadi i Zagrebu. Već gotovo šest godina organizira hodočašća Putovima sv. Antuna u Padovu i pred svečevim grobom obnovio je svoju želju služenja na franjevački, antunovski način. A što to znači? U propovijedi je protumačio svetoduški župni vikar fra Filip Pušić. „Častimo sv. Antuna jer se u njegovu životu primijetio odsjaj Božjega sjaja. On je za svakog od nas primjer vjere i svetosti, uzor kršćanskog života i poniznosti.“ Dodao je kako sv. Antuna treba i naš današnji svijet: „Mi nismo dovoljno sveti koliko bismo trebali biti, niti smo ponizni. Nema dovoljno vjere, strpljivosti i zato smo potrebni pomoći i zagovora sv. Antuna.“ Bog po njemu istinski uslišava molitve samo ako vjerujemo: „Bez Boga i vjere čovjek je kao napuhani balon.“ Fra Filip je istaknuo da svaki čovjek može postati velik ako dopusti Bogu da ga čuva u svojim rukama. Antun je prihvatio Božji poziv i Božji život, po modelu poniznosti i poniženja Kristova, želio mu je biti sličan i zato ga je Bog uzvisio. Istaknuo je i način kako je sv. Antun djelovao: „Nije gledao tko je tko, nego koliko tko prihvaća Boga. Mi smo međusobno braća i sestre, a istodobno smo i djeca Božja, no prijeti nam opasnost da zaboravimo na to bratstvo i na Božje sinovstvo. Često se vežemo za političke i druge interese. Ako nema Boga u našem životu, onda ostajemo samo mi. U utrci za čašću, novcem, izgubi se zdravlje, živci, ali i duša.“ Zato je zavapio: „Sveti Antune, pomozi nam da budemo više ljudi, više vjernici koji će znati vrednovati svakoga tko je stavljen na naš život.“ Zaključio je kako sv. Antun pokazuje da je moguće živjeti sveto i čisto. Njegov je primjer podsjetnik na naše izabranje.
S braćom i sestrama
Posebna radost slavljenika fra Vladimira bio je „cvijet naše Provincije“, kako je rekao, mladi redovnički kandidati. Kod oltara su služila šestorica novaka (trojica iz Asiza i trojica iz Padove) i jedan postulant koji se sprema za novicijat. Osim po posebnom misnom slavlju, ova hodočasnička skupina iz Hrvatske bila je primijećena i po ručku iz „franjevačke torbe“ uz fontanu na Prato della Valle. Ovaj trg, jedan od simbola Padove, nekoć je bilo mjesto i Antunova propovijedanja, a ovog subotnjeg popodneva mjesto slavlja svećenika s braćom i sestrama. Zahvaljujući vrijednim domaćicama, usred Padove našlo se slavonskih, slanih i slatkih specijaliteta. Spomenimo da su hodočasnici, koji su u ovoj prigodi bili posebni i jedini gosti slavlja, pripremili i mali dar fra Vladimiru kao voditelju Pučke kuhinje. Prikupili su dobrovoljne priloge za njezin rad.
