Mosa bavlju – Marko, hvala ti
Fra Vladimir Vidović
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u lipnju 2024. godine (6/2024).
Pišem ovaj tekst s posebnim raspoloženjem i osjećajima iako je prošlo već dosta vremena jer želim trajno zabilježiti događaj koji je zaista nevjerojatan te vrijedan svake pohvale. U povjerenim mi službama i brojnim obvezama susrećem se s različitim inicijativama i prijedlozima pogotovo koje su usmjerene prema pomoći drugima. Osobno mogu posvjedočiti da ljudi vrlo rado žele pomoći drugome i u srcu svakoga čovjeka krije se plemenitost i velikodušnost koju ponekad treba potaknuti, pogotovo dobrim primjerima.
Jedan običan telefonski poziv, pažljiva i planirana višemjesečna priprema, ali visoki cilj koji na prvu zvuči nerealan i nadilazi ljudske mogućnosti urodili su velikom i lijepom inicijativom Mosa bavlju. Marko Cindrić, veliki hrvatski kazališni i filmski glumac, odlučio je trčati ultramaraton od Zagreba do Siska s ciljem prikupljanja financijskih sredstava za rad triju humanitarnih udruga. Ono što je ovdje posebno zanimljivo, ovo je Markova ideja i on je amater u trčanju, ali odlučio je učiniti jednu veliku žrtvu za njemu potpuno nepoznate ljude. Dao je samoga sebe za plemeniti i visoki cilj koji je postavio sam sebi. Doslovno tih dana svjetla reflektora usmjerio je u potpunosti na Udrugu Kolibrići, Kas i Pučku kuhinju na Svetom Duhu te brojne korisnike koji su u svojim potrebama usmjereni na njihov rad.
Našem vremenu potrebni su ljudi koji će svojim osobnim primjerom poticati druge činiti dobro, oni koji će biti nadahnuće za dobra djela mnogima u nesebičnom darivanju samih sebe. Ova inicijativa bila je veliki Markov san koji ga je u mnogočemu nadilazio, dionica je to koja je duga sedamdeset kilometara, ultramaraton je iznimno zahtjevna disciplina i za profesionalne trkače, ali u svojim snovima čovjek se ne treba ograničavati nego pomicati granice i hrabro ići i iznad vlastitih mogućnosti.
Marka je u ovome poduhvatu vodila ljubav. Samo srce ispunjeno za drugoga koje je spremno staviti sve svoje snage u službu bližnjega može učiniti nevjerojatne stvari. Hvala ti, dragi Marko, za tvoj veliki primjer žrtve, svejdočanstva života i ljubavi koja je dobila vrlo konkretne obrise. Svojim primjerom i vedrinom, privukao si već toga 18. svibnja u ranim jutarnjim satima mnoge koji su se priključili te zajedno s tobom trčali i tako dali svoj osobni doprinos ovoj humanitanoj akciji. I nije pri tome važno koliko si prikupio sredstava, ne, novac nikada ne smije biti glavna motivacija, ostavio si nam svima veliki primjer osobne žrtve za druge, za nepoznate ljude.
Ovaj ultramaraton, sama Markova žrtva može i treba biti svima nama jedan veliki ispit savjesti! Koliko smo spremni ići daleko za neki cilj? Imamo li hrabrosti sanjati velike stvari ili se zadovoljavamo osrednjošću i prosječnošću? Je li ljubav pokretač našega života?
Ohrabrujem vas, dragi čitatelji, i sami možemo činiti velike stvari. Imajmo hrabrosti i pobjedimo strah koji nas sputava u ljubavi prema bližnjemu. Hoće li se u našem životu tražiti žrtva, sigurno hoće, ali život koji se živi s ljubavlju za drugoga je jedino život koji je vrijedan življenja. Naši snovi izvest će nas u nezamisliva prostranstva koja nadmašuju sva naša očekivanja i zato je dobro svoje snove, želje i čežnje uvijek povjeriti Gospodinu koji nas trajno obnavlja i daje nam potrebne snage za činjenje dobra.
Pojedinci koji su se otvorili milosti Božjoj i koji su imali hrabrosti izići iz svojih malih sigurnosti i životnih udobnosti te ući u životnu avanturu s Onim koji nas najbolje poznaje ostali su nam trajno nadahnuće i primjer koji trebamo nasljedovati. Pozvani smo, u duhu evanđelja, uvijek pronalaziti nove načine svjedočenja. Poticaja i primjera imamo, a koji će biti naš odgovor, ovisi samo o nama.
