Školska fobija
Sanea Mihaljević
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u studenom 2018. godine (11/2018).
Školska fobija se manifestira kao otpor djeteta prema odlasku u školu zbog izrazitog straha. Ova djeca često se žale na niz tjelesnih simptoma: glavobolju ili bolove u trbuhu. Ti bolovi kao i ostali simptomi, primjerice mučnina, lupanje srca, napetost u mišićima, poremećaji spavanja, umor i iscrpljenost, nestaju u vrijeme vikenda i školskih praznika. U situaciji kada treba krenuti u školu dijete bude uplašeno, osjeća se ugroženo i bespomoćno, želi pobjeći iz škole, ima osjećaj da je nesposobno savladati nastavno gradivo. Iznenada izjavljuje da se osjeća loše, javljaju se tjelesni simptomi, a liječnički nalaz je uredan.
Školska fobija javlja se u 0,4 do 1,5 % djece u dobi od 5 do 17 godina, a najčešće se javlja u dobi od 14 godina, češće kod dječaka, češće kod jedinaca, kod razmažene i pretjerano zaštićivane djece. Kad se te poteškoća javljaju kod djece niže kronološke dobi češće se radi o separacijskom strahu (strah od odvajanja).
Učenici koji ‘markiraju’ izbjegavaju školu jer im je negdje drugdje zanimljivije, dok učenici kod kojih je prisutan strah od škole kad pobjegnu s nastave idu kući, ne odlaze iz škole na neka druga (zanimljivija) mjesta.
Najpodložnija strahu od škole su djeca koja su neprihvaćena u skupini vršnjaka, djeca koja imaju slabo razvijene socijalne vještine, loše odnose i još lošije iskustvo s vršnjacima. Rizik je povećan kod pretjerano zaštićivanog, razmaženog djeteta koje je u obitelji u središtu pozornosti, koje u obitelji nema potrebu ulagati napore i trud u rješavanje nastalih poteškoća. U društvu vršnjaka nema povlastica i samo se mora za sve izboriti. Kako nije osposobljeno za ravnopravnost s drugom djecom može se osjećati bespomoćno, ugroženo, neuspješno, a ti osjećaji otvaraju prostor razvoju straha. Rizik je povećan i kod djece čiji su roditelji skloni čestoj primjeni represivnih odgojnih postupaka (krutost, prijetnje, fizičko kažnjavanje…). Kod djeteta je prisutan realan strah od mogućih posljedica u slučaju neuspjeha, koji se može razviti u školsku fobiju. Nije dobro ni kad su očekivanja od djeteta veća u odnosu prema njegovim mogućnostima, pa im dijete ne može udovoljiti. Tu se javlja strah od neuspjeha, tj.strah da neće udovoljiti očekivanjima (roditelja, učitelja…) te mogućih posljedica zbog toga.
Naravno da je od izuzetne važnosti odnos učenika i učitelja, kao i osoba učitelja. Ukoliko se dijete boji učitelja to može biti preduvjet za razvoj straha. Čest su uzrok i sve one okolnosti koje mogu dijete učiniti nezadovoljnim, nesigurnim, stvoriti privid njegove nezaštićenosti, pa i ugroženosti, kao. npr.obiteljske teškoće – bračne krize roditelja, bolest člana obitelji, odsutnost člana obitelji, svađe i sl.
Djetetu je potrebna pomoć starijih kako bi se riješilo straha. Pri tome je nužna suradnja roditelja i škole. Važna je i pomoć vršnjaka – ponekad je dovoljan i samo jedan prijatelj da se dijete osjeti prihvaćeno i zadovoljno. Roditelji u dogovoru s učiteljem trebaju nastojati ukloniti uzroke straha te poduzeti mjere da dijete zavoli školu i učitelja, da stekne sigurnost u vlastite sposobnosti i mogućnosti.
Važno je naglasiti da strah od škole nije moguće riješiti kod kuće, jer izostanci iz škole samo potiču djetetov strah. Djetetu se može pomoći pomnim planiranjem, a ne izbjegavanjem situacije.
Svako oklijevanje, pokušaj izbjegavanja odlaska u školu, a pogotovo javno odbijanje, roditelj mora najozbiljnije shvatiti. Dobro je prvo se obratiti učitelju – razredniku djeteta, a ukoliko simptomi traju više tjedana preporuča se zatražiti pomoć stručnjaka. Ako škola nema zaposlenog psihologa ili pedagoga, nadležni liječnik će uputiti roditelje gdje mogu dobiti pomoć.
