Bazilika svete Marije Velike

Karolina Kompes

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u listopadu 2024. godine (10/2024).

Kapelice unutar Bazilike

Santa Maria Maggiore poznata je i po dvije kapelice – Sikstinskoj kapeli i kapeli Borghese. Naravno, ime prve od njih neizbježno se povezuje s istoimenom kapelom u Vatikanu, koja je poznatija i posjećenija. Sikstinska kapela u Bazilici svete Marije Velike otvorena je 1587. godine, u vrijeme pontifikata pape Siksta V., po kome je dobila i ime. U toj crkvi je ujedno i grob pape Siksta V., za koga se smatra da je podrijetlom bio Hrvat iz Boke. 

Nasuprot se nalazi kapela Borghese, koja je ukrašena još raskošnije od Sikstinske kapele. Uređena je za vrijeme pontifikata pape Pavla V. iz obitelji Borghese te je ime dobila njemu u čast. Ta je kapelica poznata još po jednoj ikoni – Madonna Salus Populi Romani. Naziv bi u doslovnom prijevodu značio Zaštitnica ili Spasiteljica Rimljana, a ikona to ime nosi zbog zahvalnosti što je Majka Božja spasila Rim od kuge. Neki znanstvenici tvrde da se slika Salus Populi Romani može pratiti do post-ikonoklastičkog razdoblja osmog stoljeća. Drugi tvrde da slika, kakvu danas poznajemo, nije pronađena prije trinaestog stoljeća. Najkasnije u petnaestom stoljeću bila je čašćena kao čudotvorna slika, a od tada se smatrala posebno čašćenom slikom i kasnije su je isusovci koristili za poticanje pobožnosti prema Majci Božjoj. 

Salus Populi Romani jedna je od takozvanih “Lukinih slika”. U cijelom svijetu postoje mnoge koje se pripisuju svetom Luki. Podrijetlo “Lukinih slika” je nepoznato, ali šarmantna legenda prevladavala je kroz stoljeća. Otkriva da je Gospa nakon raspeća, kada se preselila u dom svetog Ivana, sa sobom ponijela nekoliko osobnih stvari – među kojima je i stol koji je sagradio Otkupitelj u radionici svetog Josipa. Kad su pobožne jeruzalemske djevice nagovorile svetog Luku da naslika portret Majke Božje, vrh ovog stola bio je korišten za obilježavanje njezine slike. Nanoseći kist i boje, sveti Luka je pozorno slušao kako Isusova Majka govori o životu svoga sina, što je evanđelist kasnije zabilježio u svom Evanđelju. Legenda nam također govori da je slika ostala u i oko Jeruzalema sve dok je nije otkrila Sveta Helena u četvrtom stoljeću. Zajedno s drugim svetim relikvijama, slika je prevezena u Carigrad gdje je njezin sin, car Konstantin Veliki, podigao crkvu za njezino ustoličenje.

Mramorne jaslice

Stoljećima je Papinska bazilika Svete Marije Velike nazivana Sveta Marija od Jaslica ili Zapadni Betlehem, zahvaljujući čuvanju u Bazilici, od 7. stoljeća, dragocjene relikvije Jaslica Djeteta Isusa. Izvorno se štovao u Oratoriju jaslica, izgrađenom za vrijeme pontifikata pape Teodora I. (642.-649.). Arnolfo di Cambio, ključna osoba srednjovjekovne umjetnosti u Italiji, izradio je 1291. za drevni Oratorij prve mramorne jaslice u povijesti umjetnosti. Tim je remek-djelom njegov poslodavac, papa franjevac Nikola IV., obnovio vezu s utemeljiteljem svoga reda, svetim Franjom Asiškim, koji je u Grecciu uspostavio duhovnu tradiciju jaslica.

Grupa se sastoji od pet mramornih statua: svetog Josipa, glave vola i magarca, jednog mudraca koji kleči i dva mudraca koji stoje, isklesanih iz jednog bloka. Skulptura Marije s djetetom koja sjedi vjerojatno je verzija iz kasnog 16. stoljeća koja je zamijenila izgubljenu originalnu Arnolfovu skulpturu. 

Zanimljivo je spomenuti da je Papa Franjo hodočastio Majci Božjoj u tu baziliku dan poslije izbora za papu, a običaj je da papa na tom mjestu drži božićnu polnoćku. Poznato je da je papa Franjo zbog svoje pobožnosti Djevici Mariji posebno vezan uz ovu crkvu te je također odlučio iz tog razloga biti pokopan upravo u ovoj bazilici, a ne u Vatikanu sa svojim prethodnicima.