Kraljevstvo je Božje kao…
Margareta Jozinović
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u rujnu 2018. godine (9/2018).
Što bi rekao nekome da te nakon dugog, vrućeg, nekome radnog, nekome neradnog ljeta upita kakvo je Kraljevstvo Božje? Bi li bio filozof ili bi osluškivao drugoga iz kojeg razloga te to pitao i pritom se možda i zapitao kakvo je to kraljevstvo? Ja ne znam što bih…vjerojatno se zamislila i slušala zašto me to netko pita. Čini nam se nedohvatljivo i neshvatljivo pa čak i negdje daleko. Baš poput svih kraljevstava slikovito izraženo sav u zlatu, masivno, pomalo hladno… U kakvo si kraljevstvo ti ušao? Predoči si da si pozvan na kraljevski bal. Ulaziš u to mjesto, čudesno, veliko, sjajno, prepuno ljudi. Svi te pozdravljaju. Osmijeha ne nedostaje, rukovanja, prekrasne halje i odlijela i sve je na nivou, kako bi se reklo. A kakav ti dolaziš? Kakvim se predstavljaš? Smješiš li se nekome jer mu želiš podariti najljpeše od svoje duše ili jer je to protokol? Koga pozdravljaš? Za koga su rezervirana mjesta na ovom balu? Imam dojam da je neki sklop u glavi takav da je i nama vjernicima često puta rezervirano mjesto u Kraljevstvu zbog čega ni ne mislimo na one korake koji nas tek trebju dovesti do toga mjesta. Na sve one sitnice, osobe u prolazu, životne situacije. Najprisniji primjer mi je vlastiti susret s beskućnicima. Nekada ih nisam toliko doživljavala, ali danas ne mogu proći pokraj nekoga od njih da ne zastanem i ne čujem što želi podijeliti sa mnom. Čovječe, bogatstvo nam leži na ulici, u mokrim i hladnim zidovima, praznim šupama. Možda si ovo i doživio, a možda i nisi. Ne znam…možda imaš i svoj primjer. Pitam se koliko često susrećemo istinski ljude u svojoj okolini? Koliko zapažamo njihove poglede, osmijehe, probleme, radosti. Koliko osjećamo i vidimo Kralja u svakoj od tih osoba? Sigurno bi, da ih samo pitaš, podijelili s tobom ono što nose. Pa da im samo malo bude lakše! Ili ljepše! Ne ravnamo se svi činjenicom da se Kraljevstvo događa sad i ovdje na zemlji. Iako zvuči apstraktno, evanđelja nam donose toliko slika o spomenutoj temi, uspoređujući ga s biserjem, gorušićinim zrnom, s još mnogo toga…a zašto?
Različitost je ono što nas krasi kao Crkvu. Zbog toga jesmo jedinstveni. Da je ljudsko, tko bi to kraljevstvo održao da se ne raspadne. Ta, sva su se i raspala kroz povijest. A simpatično, jedno nije. A ni više ni manje nego – dio si toga kraljevstva. Baštiniš njegovo breme svjesno ili nesvjesno. Lako je biti pametan kada treba pisati ili govoriti o tome da je svaki dan priprava za kraljevski bal s početka. Teže je djelovati. Sve je to tako jasno. Evo, prvo sebe, a onda i tebe želim potaknuti na razmišljanje da ne samo da si dio te Božje priče, nego i da nosiš Boga gdje god da dođeš i koga god da sretneš – nosiš mu dio svoga prebivališta. Želim nam zajedno skrenuti pozornost da se hladno i tužno ne nosi Boga u sebi. Mi smo radosni. To je i jedan od darova Duha.
Ako ti ljeto nije prošlo kako si zamišljao, planirao ili želio ne daj se obeshrabriti. Toliko je još ljeta pred tobom. Toliko je još mogućnosti da uspiješ ono rezervirano mjesto i dobiti u konačnici. Jer čovjek je najbliži Bogu kada stvara i ostvari se. Iako smo različiti i zajedno stvaramo ovdje Nebesko kraljevstvo – ako si dio utvrde, nemoj biti hladan već vruć te Ljubavi, ako si dio vrata – otvaraj ih, a ne zatvaraj, ako si dio blagovaonice – učini da onaj do tebe bude sit i utažen. A jedan si konkretan dio sigurno– zapamti to! Za kraj ti ostavljam da se zamisliš ako još nisi…Kraljevstvo je Božje…ti?
