Moje dijete i ja
Roditelji si često postavljaju pitanje: Tko sam ja? Tko je moje dijete? Hoću li ja znati izgraditi dobar odnos između mene i moje djece?
Naš cjelokupni pristup prema djeci ne smije biti okrivljavanje, ljutnja, frustracija i kažnjavanje već afirmacija i prihvaćanje svega što je dijete naslijedilo od oba roditelja, i promišljanje koliko sredina i mediji djeluju na ponašanje naše djece.
Trebamo prihvatiti moguće nesporazume i probleme koje svakodnevni život donosi, posebno kada naše dijete različito gleda na pitanja koja su njemu važna, a naša percepcija je drugačija. Trebali bi se usmjeriti na prijateljski odnos, naglasiti pozitivne kvalitete djeteta te stvoriti bliskost, povjerenje, pristupačnost i otvorenost. Zadatak roditelja je da zna i otkrije u kojim područjima je njegovo dijete uspješno, snažno, talentirano.
Kako mi gradimo odnos s djetetom?
U dobrom odnosu znamo što radimo, tko sam ja, tko je moje dijete, o čemu razmišljamo i kako se osjećamo kao roditelji? Dobro je poticati slobodno emocionalno izražavanje djece, jer na taj način ćemo saznati njihova očekivanja od nas i od šire okoline. Dobar odnos će doprinijeti dogovoru i lakšem rješavanju konflikata.
Dobar odnos ne znači odsutnost nesporazuma i problema!
Skrivanje problema jednog roditelja od drugog, ne rješavanje problema, okrivljavanje drugih ili traženje krivaca za nešto što se dogodilo neće riješiti novonastalu konfliktnu situaciju. Što god bilo, roditelj treba pomoći djetetu i napasti problem, a ne dijete.
Obitelj je metaforički i matematički rečeno trokut u kojem su otac, majka i djeca međusobno povezani i ovisni jedni o drugima. Dobar odnos je dobra komunikacija što uključuje da dobro čujemo i vidimo onoga drugog pored sebe.
Zlatno pravilo za gradnju odnosa:
UČINI DRUGIMA ONO ŠTO BI ŽELIO DA ONI UČINE TEBI
Pravila se mijenjaju u različitim kulturama i religijama, ali bit ostaje ista. Kojih se mi pravila držimo i živimo li po njima? Dobro bi bilo djecu učiti da paze na sebe, na druge i da čuvaju materijalna dobra.
Dobra komunikacija je ključ za rješavanje obiteljskih teškoća. Aktivno slušanje u kojem čujemo misli, emocije i strahove naše djece je jedan od mogućih izlaza iz obiteljske krize. Razgovor unutar obitelji može biti neophodan i djelotvoran.
Razgovor pomaže da se preduhitri gomilanje nesporazuma koji mogu voditi do većih problema, jer na vrijeme možemo vidjeti koja su područja obiteljskog života sporna ili konfliktna.
